Zakonitost naplate naknade za održavanje vodomera u Odžacima
Kratak pregled
Revizija tužioca je odbačena u potrošačkom sporu male vrednosti. Vrhovni sud je utvrdio da je javno komunalno preduzeće imalo zakonski osnov u lokalnim odlukama za naplatu naknade za održavanje vodomera u spornom periodu.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 24287/2024
28.05.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Vesne Mastilović i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Usluga“ Odžaci, koga zastupaju punomoćnici Branibor Jovičić i Petar Mijanović, advokati iz ..., radi naknade štete u potrošačkom sporu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 113/24 od 23.09.2024. godine, u sednici održanoj 28.05.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 113/24 od 23.09.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 113/24 od 23.09.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Somboru Gž 113/24 od 23.09.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca, a usvojena žalba tuženog i presuda Osnovnog suda u Somboru P 3212/21 od 25.10.2023. godine preinačena u pobijanom usvajajućem delu tako što je odbijen tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da mu isplati iznos od 1.891,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 09.07.2021. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 21.800,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11...10/23 – dr.zakon, u daljem tekstu ZPP), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužiocu na ime troškova održavanja vodomera u periodu od jula 2018. godine do decembra 2020. godine. Pobijanom drugostepenom odlukom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev s obzirom na to da je u spornom periodu postojao pravni osnov po kome je tuženi vršio naplatu predmetne naknade, sadržan u članu 56. stav 1. tada važeće Odluke o komunalnim delatnostima Opštine Odžaci („Službeni list Opštine Odžaci“ br.16/12...8/16), koja odredba nije proglašena neustavnom ili nezakonitom, a prestala je da važi 09.12.2020.godine stupanjem na snagu Odluke o snabdevanju vodom za piće od 01.12.2020. godine („Službeni list Opštine Odžaci“ br. 25/20).
Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tužioca ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, niti se ukazuje na suprotne odluke, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a pobijana drugostepena odluka zasnovana je na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba je podneta 09.07.2021. godine i u njoj je označena vrednost predmeta spora od 4.000,00 dinara. U toku postupka tužilac je snizio tužbeni zahtev na iznos od 1.891,00 dinara i postupak je vođen po pravilima parnice u sporu male vrednosti..
Kako vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe u smislu odredbi člana 468. ZPP, to se kod ovog potrošačkog spora u pogledu dozvoljenosti revizije na osnovu odredbe člana 488. stav 1. ZPP ima primeniti odredba člana 479. stav 6. ZPP kao u sporovima male vrednosti, kojom je propisano da protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena.
Pobijanom drugostepenom presudom odlučeno je u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, zbog čega se u toj vrsti spora dozvoljenost revizije ne ceni prema odredbama člana 403. stav 2. tačke 2. i 3. ZPP, pa revizija tužioca nije dozvoljena bez obzira na preinačujuću odluku drugostepenog suda.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković