Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti

Kratak pregled

Vrhovni sud ne prihvata odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i odbacuje je kao nedozvoljenu. Spor se odnosi na naknadu štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i predstavlja spor male vrednosti.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 25051/2023
15.05.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miodrag Janković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Privredni sud u Beogradu, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 267/23 od 01.06.2023. godine, u sednici održanoj 15.05.2024. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 267/23 od 01.06.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 267/23 od 01.06.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 379/22 od 07.03.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje pa je obavezana tužena da joj zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku na ime imovinske štete isplati 1.337,32 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 19.08.2022. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilji na iznos od 1.337,32 dinara isplati zakonsku zateznu kamatu od 04.01.2002. godine do 19.08.2022. godine. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 39.000,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr1 267/23 od 01.06.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su, kao neosnovane žalbe tužilje i tužene i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih strnaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.

Prema članu 404. Zakona o parničnom postupku (,,Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20) u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja je tužilji izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, kojom je utvrđeno da je tužbeni zahtev osnovan, a tužena obavezana da navedenu naknadu plati. O ovom pravu tužilje sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Pobijana odluka je zasnovana na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava i u skladu je sa Zaključkom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, prema kojem Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno o stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizvršena i u postupku stečaja vođenom nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku. Prema dopunjenom Zaključku usvojenom na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 27.09.2019. godine (kojim je dopunjen navedeni Zaključak) u pogledu izvršnih dužnika fizičkih i pravnih lica koji ne spadaju u navedenu kategoriju, nužno je utvrđivati uzročno-posledičnu vezu između povrede prava na suđenje u razumnom roku i neisplaćenog potraživanja, te utvrđivati da je upravo isključivi razlog nemogućnosti naplate tih potraživanja neadekvatno postupanje suda.

Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju utvrđeno da se radi o stečajnom dužniku sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, kao i da je tužilja dokazala da su u pitanju nenaplaćena potraživanja iz radnog odnosa nastala u vreme kada je preduzeće bilo sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, odlučeno je u skladu sa navedenim stavom Vrhovnog kasacionog suda o odgovornosti Republike Srbije. Pored toga, bitne povrede odredaba parničnog postupka ne predstavljaju dozvoljen revizijski razlog. Ukazivanje u reviziji na drugačije odluke Apelacionog suda, ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav izražen u tim odlukama, jer odluka o osnovanost zahteva u ovoj vrsti sporova zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Odredbom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

U ovoj pravnoj stvari tužba je podneta 19.08.2022. godine, vrednost predmeta spora 1.337,32 dinara. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužene nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke rešenja.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.