Odluka Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu o zajedničkoj imovini
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud je odbacio reviziju tužilje u imovinskom sporu kao nedozvoljenu zbog vrednosti spora ispod cenzusa. Potvrđeno je rešenje Apelacionog suda kojim je odbačena njena žalba na deo presude kojim je uspela, jer za to nema pravni interes.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 251/2020
04.06.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac, Dragane Marinković, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilje-protivtužene AA iz ..., sa boravištem u ..., čiji je punomoćnik Radoslav Radojčić, advokat iz ..., protiv tuženih-protivtužilaca BB iz ..., sa boravištem u ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Rade Mitrović, advokat iz ..., radi sticanja u braku i porodičnoj zajednici, odlučujući o reviziji tužilje-protivtužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3355/19 od 17.09.2019. godine, u sednici održanoj 04.06.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje-protivtužene izjavljenoj protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3355/19 od 17.09.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje-protivtužene izjavljena protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3355/19 od 17.09.2019. godine.
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje-protivtužene izjavljena protiv rešenja sadržanog u stavu drugom izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3355/19 od 17.09.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Lebanu P 1413/18 od 25.03.2019. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda od 10.05.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje-protivtužene i utvrđeno prema tuženima-protivtužiocima da tužilja-protivtužena ima doprinos u bračnoj porodičnoj zajednici u delu od 1/10 delova na nepokretnostima bliže opisane u tom delu izreke, ukupne vrednosti od 4.909.254,00 dinara, pa su tuženi-protivtužioci obavezani da joj isplate protivvrednost istih u iznosu od 490.925,40 dinara. Stavom drugim izreke, preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtev je odbijen. Stavom trećim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje-protivtužene i utvrđeno da je prema tuženima-protivtužiocima po istom pravnom osnovu tužilja doprinela u sticanju od po 1/10 na pokretnim stvarima bliže opisanim u tom delu izreke, pa su tuženi-protivtužioci obavezani da tužilji-protivtuženoj isplate protivvrednost istih od 1/10. Stavom četvrtim izreke, preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtev je odbijen. Stavom petim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje-protivtužene kojim je tražila da se utvrdi da je suvlasnica na udelu od 1/3 na pokretnim stvarima bliže opisanim u tom delu izreke ili da joj se isplati protivvrednost istih u delu od 1/3 kao neosnovan. Stavom šestim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog- protivtužioca BB kojim je tražio da se utvrdi da je sa tužiljom AA za vreme trajanja bračne zajednice zajedničkim sredstvima izvršena adaptacija i dogradnja kuće i pomoćnih objekata tužilje-protivtužene u ... na kp. ... u vrednosti od 2.198.114,55 dinara i da se tužilja-protivtužena obaveže da mu isplati polovinu od ukupno uloženih sredstava što predstavlja iznos od 1.099.057,25 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i da vrati poklone date povodom venčanja i svadbenog veselja bliže opisane u tom delu izreke. Stavom sedmim izreke, tuženi- protivtužioci su obavezani da tužilji-protivtuženoj naknade troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3355/19 od 17.09.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje-protivtužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima drugom, četvrtom, petom i sedmom izreke. Žalba tužilje-protivtužene izjavljena protiv stava prvog i trećeg izreke je odbačena.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilja- protivtužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava na osnovu člana 404. ZPP.
Tuženi-protivtužioci su podneli odgovor na reviziju.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije protiv stava prvog izreke pobijane presude na osnovu člana 404. stav 2. ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/2014), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP jer primena čl. 171, 180, 195. i 357. Porodičnog zakona nije sporna u sudskoj praksi, a tužilja-protivtužena u reviziji ne ukazuju na presude kojima je na drugačiji način rešeno ovo pravno pitanje.
Revizija u tom delu nije dozvoljena ni kao redovna.
Po članu 403. stav 3. ZPP, revizija je dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, odnosno 100.000 evra u privrednim sporovima, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi utvrđenja prava svojine podneta je 06.08.2007. godine. Vrednost predmeta spora je 1.855.023,00 dinara (15.680 evra).
S obzirom na to da je vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude ispod 40.000 evra, u dinarskoj protivvrednosti, to je izjavljena revizija nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavovima prvom i drugom izreke.
U odnosu na rešenje sadržano u stavu drugom pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija dozvoljena na osnovu člana 420. stav 3. ZPP.
Ispitujući pravilnost pobijane odluke u smislu člana 408. ZPP Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
U ovom delu odbačena je žalba tužilje izjavljena protiv prvostepene presude u delovima u kojima je tužilja uspela sa tužbenim zahtevom. Po oceni drugostepenog suda tužilja nije imala pravni interes da u tom delu presudu pobija, zbog čega je ovako podnetu žalbu odbacio.
Stanovište drugostepenog suda je pravilno.
Prema članu 378. stav 3. ZPP žalba je nedozvoljena ako je žalbu izjavilo lice koje nije ovlašćeno za izjavljivanje žalbe, ako je žalbu izjavilo lice koje se odreklo ili je povuklo žalbu ili ako lice koje je izjavilo žalbu nema pravni interes za izjavljivanje žalbe. Po članu 389. stav 1. ZPP neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu žalbu odbaciće drugostepeni sud rešenjem, ako to nije učinio prvostepeni sud, bez odlaganja.
U ovom slučaju, delimično je usvojen tužbeni zahtev u stavovima prvom i trećem izreke prvostepene odluke, dok je u preostalom delu preko utvrđenog dela zahtev odbijen. S obzirom da tužilja nema pravni interes da pobija odluku u delu u kom je uspela sa tužbenim zahtevom, to je i po oceni revizijskog suda ovakva žalba pravilno odbačena na osnovu citiranih zakonskih odredbi.
Na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 3674/2021: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o nužnom suparničarstvu u sporu za utvrđenje svojine
- Rev 15270/2024: Nužno suparničarstvo sanaslednika u sporu za utvrđenje prava svojine
- Rev 890/2021: Rešenje Vrhovnog suda o ukidanju presude zbog bitne povrede postupka
- Rev 2091/2017: Odbacivanje revizije u sporu o utvrđivanju udela u bračnoj tekovini
- Rev 3748/2020: Određivanje većeg udela supružnika u sticanju zajedničke imovine
- Rev 2910/2021: Odlučivanje o reviziji; nedostatak pravnog interesa i nedozvoljenost revizije
- Rev2 3676/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za regres