Odbacivanje izuzetne revizije u sporu male vrednosti za dug
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud ne dozvoljava odlučivanje o izuzetno dozvoljenoj reviziji i odbacuje je kao nedozvoljenu. Pravna pitanja nisu od opšteg interesa, a vrednost spora (35.150,67 dinara) je ispod cenzusa za sporove male vrednosti, gde revizija uopšte nije dozvoljena.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2541/2020
05.11.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca Javnog preduzeća za grejanje i održavanje stambenih zgrada i poslovnih prostora „Novi Dom“, Vranje, koga zastupa Aleksandar Knežević advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Petar Jovčić advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1480/19 od 16.01.2020. godine, u sednici veća održanoj 05.11.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1480/19 od 16.01.2020. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1480/19 od 16.01.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P 896/18 od 25.02.2019. godine, stavom prvim izreke, u celosti je održano na snazi rešenje o izvršenju javnog izvršitelja Stanka Filipovića iz Vranja I.Ivk 644/2017 od 11.08.2017. godine, u obavezujućem delu za iznos glavnog duga od 35.150,67 dinara, za period od oktobra 2016. godine do juna 2017. godine, na ime pruženih usluga grejanja stambenog prostora, sa zakonskom zateznom kamatom na iznose navedene u ovom stavu izreke počev od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa pa do konačne isplate, kao i u delu odluke o troškovima izvršenja u iznosu od 9.693,76 dinara. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati ukupan iznos od 10.806,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti odluke pa do konačne isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1480/19 od 16.01.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju P 896/18 od 25.02.2019. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju iz svih zakonom predviđenih razloga, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013- US, 55/2014, 87/2018 i 18/2020, u daljem tekstu: ZPP), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana, propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. ZPP.
Pobijanom pravnosnažnom presudom održano je na snazi rešenje o izvršenju javnog izvršitelja i obavezana je tužena da tužiocu isplati iznos od 35.150,67 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime duga po osnovu pruženih usluga grejanja stambenog prostora. Nižestepeni sudovi su pružili pravnu zaštitu potraživanju tužioca imajući u vidu da je tokom postupka utvrđeno da je tužilac u spornom periodu pružao usluge daljinskog grejanja tuženoj, a da tužena nije izmirila svoje obaveze plaćanja računa na ime pruženih usluga. U nižestepenim presudama izražen je pravni stav da je tužena, kao vlasnik nepokretnosti, u spornom periodu bila priključena na gradsku toplotnu mrežu, te da je obavezana da plaća naknadu za isporučeno daljinsko grejanje, s tim da u konkretnom slučaju nije moglo da dođe do raskida ugovora i isključenja stambenog objekta tužene sa sistema daljinskog grejanja, jer je zahteve za isključenje sa sistema grejanja tužena podnela 2014. godine i 2016. godine u toku trajanja grejne sezone, što je suprotno odredbi člana 35. Odluke o uslovima i načinu snabdevanja toplotnom energijom, kojom je propisano da kupac može pismeno otkazati ugovor o snabdevanju toplotom energijom sa otkazom od 45 dana, ali ne u toku grejne sezone, pod uslovom da za to postoje tehničke mogućnosti.
Imajući u vidu vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, kao i način presuđenja i razloge za usvajanje tužbenog zahteva, po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, odnosno novim tumačenjem prava. Odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava koje su u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Uz reviziju nisu priložene sudske odluke kojima je na drugačiji način odlučeno o istovetnim ili bitno istovetnim činjenicama u istim pravnim situacijama, pa zato nema mesta odlučivanju o reviziji tužene radi ujednačavanja sudske prakse.
Stoga je Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 404. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Predlog za izvršenje podnet je javnom izvršitelju dana 08.08.2017. godine. Prvostepena presuda doneta je 25.02.2019. godine. Drugostepena presuda doneta je 16.01.2020. godine.
Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem vrednost pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužene nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 3862/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 2765/2020: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti o naplati komunalnih usluga
- Rev 2584/2022: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti radi naplate advokatskih usluga
- Rev 70/2021: Odbačaj revizije tužioca kao nedozvoljene u sporu male vrednosti
- Rev 4032/2023: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti za dug po osnovu grejanja
- Rev 12724/2024: Odbacivanje revizije u sporu za dug za grejanje
- Rev 552/2025: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti