Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za sticanje bez osnova
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbio da dozvoli posebnu reviziju i odbacio je redovnu reviziju tužilje. Spor se odnosi na sticanje bez osnova između bivših supružnika. Revizija je nedozvoljena jer vrednost spora ne prelazi cenzus od 40.000 evra, a nisu ispunjeni ni uslovi za posebnu reviziju.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 26195/2023
05.12.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, dr Ilije Zindovića, Zorana Hadžića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Radmila Simić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Lazarević, advokat iz ..., radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog sudau Kragujevcu Gž 1525/20 od 18.01.2021. godine, u sednici održanoj 05.12.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog sudau Kragujevcu Gž 1525/20 od 18.01.2021. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog sudau Kragujevcu Gž 1525/20 od 18.01.2021. godine.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P 4357/19 od 11.03.2020. godine stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužilji isplati 705.529,20 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 11.03.2020. godine kao dana presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka od 48.270,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1525/20 od 18.01.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka povodom izjavljene žalbe.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju. Troškove revizijskog postupka je tražio i opredelio.
Predmet tražene pravne zaštite je obavezivanje tuženog na isplatu tužilji kao bivšem supružniku novčane protivvrednosti pokretnih stvari koje predstavljaju zajedničku imovinu stranaka, a koje su nakon razvoda ostale u državini tuženog i propale, kao i zbog toga uloženih novčanih sredstava tužilje za kupovine novih stvari. Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava. Pored navedenog, svaka pogrešna primena materijalnog prava ne dovodi do primene ovog instituta, već samo ona koja je od opšteg značaja za ostavrivanje i zaštitu ljudskih prava i obezbeđenje standarda pravičnog suđenja, što nije slučaj ove pravne stvari. Iz tog razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.
Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 11.09.2019. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je 705.529,20 dinara.
S obzirom da se radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud ocenio da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Zahtev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, odbijen je na osnovu člana 154. stav 1. ZPP, jer odgovor na reviziju nije potreban radi vođenja parnice, pa je odlučeno kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Slični dokumenti
- Rev 4049/2025: Nedozvoljenost revizije u sporu za sticanje službenosti održajem
- Rev 13700/2025: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u imovinskom sporu bivših supružnika
- Rev2 4406/2023: Odbacivanje posebne revizije u sporu za naknadu troškova regresa
- Rev2 3630/2024: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu za povraćaj isplaćenih dodataka
- Rev2 3501/2024: Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 5100/2024: Neblagovremenost tužbe zbog povrede prava preče kupovine nepokretnosti
- Rev 5699/2025: Neprihvatanje posebne revizije i odbacivanje redovne revizije u sporu za štetu