Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
Kratak pregled
Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i odbacio je reviziju tužene kao nedozvoljenu. Predmet spora je naknada imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, a vrednost spora je ispod zakonskog cenzusa.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2656/2025
09.04.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., Republika Crna Gora, čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 165/23 od 11.10.2024. godine, u sednici održanoj 09.04.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 165/23 od 11.10.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 165/23 od 11.10.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 308/21 od 18.01.2023. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe iz podneska od 18.10.2022. godine. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje i tužena obavezana da joj na ime naknade imovinske štete koja je izazavana povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati 15.050,07 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 31.08.2021. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim je tužilja tražila da se tužena obaveže da joj isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 15.050,07 dinara od 30.06.2013. godine do 30.08.2021. godine. Stavom četvrtim izreke, tužena je obavezana da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 48.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr1 165/23 od 11.10.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe parničnih stranaka i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Po oceni Vrhovnog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon). Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Beogradu St 59/10 (stečajni postupak nad stečajnim dužnikom „Jugobanka“ AD Beograd prema kojem tužilja ima priznato a nenamireno potraživanje iz radnog odnosa) u smislu odredbe člana 31. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. O ovom pravu tužilje, visini tražene naknade i načinu obračuna kamate (prema izveštaju stečajnog upravnika od 18.07.2022. godine ukupno utvrđeno, a neisplaćeno potraživanje tužilje sa obračunatom kamatom do 30.06.2013. godine iznosi 17.796,00 dinara, te da je na glavni dug od 13.814,00 dinara tužilji obračunata kamata prostom metodom zaključno sa 30.06.2013. godine u iznosu od 3.982,00 dinara), sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda i Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Pobijana presuda usklađena je i sa pravnim stavovima o odgovornosti države za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizmirena u postupku stečaja vođenim nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku (zaključak usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, dopunjen na sednici Građanskog odeljenja od 27.09.2019. godine). Ukazivanje u reviziji na drugačije odluke nižestepenih sudova kojima je eventualno drugačije odlučeno o istom pravnom pitanju, ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav izražen u tim odlukama, jer odluka o osnovanosti zahteva u ovoj vrsti sporova zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju.
Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku podneta je 31.08.2021. godine (preinačena 18.10.2022. godine), a vrednost predmeta spora je 15.050,07 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je shodno članu 479. stav 6. ZPP Vrhovni sud našao da revizija tužene nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 192/2024: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti radi naknade štete
- Rev 8100/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 8880/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 28631/2023: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti o naknadi štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Rev 6921/2025: Rešenje o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u sporu male vrednosti
- Rev 17288/2024: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti za naknadu štete
- Rev 18844/2023: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti kao nedozvoljene