Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije

Kratak pregled

Vrhovni sud ne dozvoljava odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca i odbacuje redovnu reviziju kao nedozvoljenu. Radi se o sporu male vrednosti (dug za advokatske usluge) gde nisu ispunjeni uslovi za izuzetnu reviziju, a redovna je zakonom isključena.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 26678/2023
11.07.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Vesne Stanković i Zorice Bulajić članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Jovanović advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Parking servis“ Vranje, koga zastupa Miomir Tasić advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2222/22 od 10.07.2023. godine, u sednici održanoj 11.07.2024. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2222/22 od 10.07.2023. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2222/22 od 10.07.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2222/22 od 10.07.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Vranju P 4235/21 od 07.09.2022. godine u stavu prvom izreke, tako što je ukinuto rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Vranju IIV 403/21 od 28.09.2021. godine i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi JKP „Parking servis“ da, na ime pruženih advokatskih usluga po računu broj ../21 od 21.07.2021. godine, isplati tužiocu iznos od 18.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 08.07.2021. godine do isplate, kao i na ime troškova izvršenja iznos od 9.993,33 dinara. Stavom drugim izreke, odbačena je žalba tuženog izjavljena protiv stava drugog izreke presude Osnovnog suda u Vranju P 4235/21 od 07.09.2022. godine, kao nedozvoljena. Stavom trećim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Vranju P 4235/21 od 07.09.2022. godine u stavu trećem izreke i obavezan tužilac da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati 17.494,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova drugostepenog postupka isplati 18.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u odnosu na stav prvi, treći i četvrti izreke, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje na osnovu člana 404. stav 1. ZPP.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13 - US, 74/13 - US, 55/14, 87/18 i 18/20 - u daljem tekstu: ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako Vrhovni sud oceni da je to potrebno radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa, ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, odnosno radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava (posebna revizija).

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužioca za isplatu duga po osnovu pruženih advokatskih usluga u predmetu Osnovnog suda u Bujavnocu P 773/20. Uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za odbijanje tužbenog zahteva, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana. Tužilac u reviziji ukazuje na činjenice i pravna pitanja koja se odnose na konkretan spor, što nije razlog za odlučivanje o reviziji, kao posebnoj reviziji. Obrazloženje pobijane drugostepene presude u skladu je sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava, tako da ne postoji potreba za novim tumačenjem prava. Stoga, bez obzira na sudsku odluku na koju se tužilac poziva u reviziji, po ocni Vrhovnog kasacionog suda, ne postoji potreba da se odlučuje o posebnoj reviziji tužioca radi ujednačavanja sudske prakse.

Iz navedenih razloga, revizija tužioca nije dozvoljena, pa je primenom člana 404. ZPP, odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013- US, 55/2014, 87/2018, 18/2020, u daljem tekstu: ZPP) i ocenio da revizija tužioca nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da sporovi male vrednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Članom 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda (donete u postupku o sporu male vrednosti) nije dozvoljena revizija.

Postupak u ovoj pravnoj stvari, radi naplate potraživanja po osnovu izvršenih advokatdkih usluga, pokrenut je 27.09.2021. godine a vrednost pobijanog dela presude iznosi 18.000,00 dinara.

Iz navednog proizlazi da je pobijana drugostepena presuda doneta u postupku u sporu male vrednosti i kako se u ovoj vrsti spora ne primenjuje novelirana odredba člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP o dozvoljenosti revizije u slučaju kada drugostepeni sud preinačuje drugostepenu presudu i odlučuje o zahtevima stranaka, to je Vrhovni sud na osnovu člana 413. ZPP u vezi člana 479. stav 6. ZPP odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.