Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju posebne revizije u sporu male vrednosti
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a zatim je odbacio kao nedozvoljenu. Radi se o sporu male vrednosti, gde vrednost spora ne prelazi 3.000 evra, pa shodno članu 479. stav 6. ZPP revizija nije dozvoljena.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2736/2019
16.09.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić, Božidara Vujičića, Gordane Komnenić i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Rade Zatezalo, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Elektroprivreda Srbije“ Beograd, Odsek za tehničke usluge Leskovac, radi duga, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1014/18 od 12.02.2019. godine, na sednici održanoj 16.09.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1014/18 od 12.02.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca, izjavljena protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1014/18 od 12.02.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Leskovcu Gž 1014/18 od 12.02.2019. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Leskovcu P 1735/17 od 08.02.2018. godine, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da tužiocu, kao potrošaču električne energije za njegovo domaćinstvo u Leskovcu, na ime duga po osnovu naknade štete usled nezakonitog i neosnovanog naplaćivanja troškova obračuna, izrade računa i poštanskih troškova ispostavljanja računa za utrošenu el. energiju za period od 01.09.2014. godine do 01.04.2017. godine, isplati ukupan novčani iznos od 3.873,47 dinara, i to pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tužioca ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom čl. 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi neosnovanog obogaćenja je podneta 25.05.2017. godine. Vrednost predmeta spora je 3.873,47 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, u kome vrednost predmeta spora, očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, što znači da se radi o sporu male vrednosti, u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija tužioca nedozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Bez obzira što je odluka preinačena, u kom slučaju bi po izmenjenom članu 403. stav 2. tačka 2. ZPP revizija bila uvek dozvoljena, u ovom slučaju revizija nije dozvoljena jer je u posebnoj glavi Zakona o parničnom postupku koji reguliše postupak u sporu male vrednosti propisano da revizija u ovim slučajevima nije dozvoljena, pa specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila (član 467. ZPP).
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Biserka Živanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 4471/2019: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju revizije u sporu male vrednosti
- Rev 3876/2020: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u potrošačkom sporu male vrednosti
- Rev 3867/2020: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu male vrednosti o troškovima računa
- Rev 315/2021: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti kao nedozvoljene
- Rev 284/2021: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 5240/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti