Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i odbacio je kao nedozvoljenu reviziju banke u sporu o naplati troškova obrade kredita. Razlog je što je praksa ujednačena, a vrednost spora ispod cenzusa za reviziju.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2844/2020
15.07.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Jasminke Stanojević i Vesne Popović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Tomašević, advokat iz ..., protiv tužene „UniCredit Bank Srbija“ a.d. Beograd, čiji je punomoćnik Mladen Avramović, advokat iz ..., radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 4658/2019 od 04.12.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 15.07.2020. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 4658/2019 od 04.12.2019. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 4658/2019 od 04.12.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 10088/2018 od 31.01.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana je tužena da tužilji, na ime sticanja bez osnova, isplati iznos od 28.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 11.05.2016. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.104,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke o troškovima do isplate. Stavom trećim izreke odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje u delu koji se odnosi na kamatu na troškove parničnog postupka od dana presuđenja do izvršnosti.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 4658/2019 od 04.12.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 10088/2018 od 31.01.2019. godine, sadržana u stavu prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013- US, 55/2014, 87/2018, u daljem tekstu: ZPP) Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. tog člana, s obzirom da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava.

Pravnosnažnom presudom obavezana je tužena da tužilji, na ime sticanja bez osnova, isplati iznos od 28.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana veštačenja do isplate. Ovo zbog toga što tužena nije dokazala na šta se odnose troškovi obrade kreditnog zahteva i puštanja kredita u korišćenje u iznosu koji je tužilji naplaćen.

Nižestepeni sudovi su, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, doneli odluku u skladu sa pravnim stavom Vrhovnog kasacionog suda, o dozvoljenosti ugovaranja troškova kredita, usvojenim na sednici Građanskog odeljenja održanoj 22.05.2018. godine i izraženim u brojnim presudama Vrhovnog kasacionog suda. Prema ovom pravnom stavu banka ima pravo na naplatu troškova i naknada bankarskih usluga, pa odredba ugovora o kreditu kojom se korisnik kredita obavezuje da banci plati troškove kredita nije ništava pod uslovom da je ponuda banke sadržala jasne i nedvosmislene podatke o troškovima kredita. Troškovi obrade kredita i puštanja kredita u tečaj, kao i drugi troškovi koje banka obračunava korisniku prilikom odobravanja kredita ili koji su poznati na dan obračuna i koje banka obračunava korisniku u toku realizacije ugovora o kreditu, mogu biti iskazani u procentualnom iznosu i naplaćuju se samo kroz obračun efektivne kamatne stope.

Iz navednog razloga nisu ispunjeni uslovi da se u ovoj parnici prihvati odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj.

Zato je na osnovu člana 404. ZPP Vrhovni kasacioni sud odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Odredbom članu 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 20.06.2018. godine. Prvostepena presuda doneta je 31.01.2019. godine. Drugostepena presuda doneta je 04.12.2019. godine.

Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem vrednost pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužene nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Božidar Vujičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.