Presuda kojom se odbija revizija u sporu o sticanju prava stvarne službenosti održajem

Presudom Apelaciionog suda u Kragujevcu Gž 1537/17 od 07.12.2017. godine, prvim stavom izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Aranđelovcu P 805/16 od 11.01.2017. godine, pa je stavom drugim izreke usvojen tužbeni zahtev tužilje, kao vlasnika kp. br. .../... KO ... i utvrđeno da tuženi ima pravo službenosti jednog pešačkog prolaza preko kp.br. .../... KO ..., kao poslužnog dobra iz pravca kp. br. .../..., na kojoj je prolaz od ulice ..., preko kp.br. .../... u dužini od 8,20 m, koji se prostire širinom od 1,00 m, sve u pravcu stepenica stambene zgrade tuženog broj .../..., gde se skreće u pravcu zgrade u dužini od 3,00 m do stepenica, a ovaj deo prolaza ide u širini od 1,00 m i da tuženi, osim opisanog pešačkog prolaza, nema pravo korišćenja preostale površine kp.br. .../..., kao ni pešački prolaz ka ulici ..., što je tuženi dužan da prizna i trpi. Trećim stavom izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog da se utvrdi da je tuženi kao vlasnik kuće broj ... u ulici ..., postojeće na kp.br. ... KO ..., nosilac prava službenosti pešačkog prolaza preko kp.br. .../... KO ..., širine 1,50 m u merama i granicama od ulaza u kuću broj ... pravcem juga u dužini od 4,35 m do pomoćne zgrade, zatim istim pravcem kroz pokriveni deo pomoćne zgrade u dužini od 6,15 m od kapije koja se nalazi na jugoistočnom delu kp.br. .../..., a od iste kapije pravcem južno do međe sa kp.br. ... KO ..., na osnovu održaja tuženog i njegovih pravnih prethodnika počev od 1968. godine, što je tužilja kao vlasnik kp.br. .../... KO ... dužna da prizna i dozvoli tuženom nesmetano korišćenje ovog prava službenosti, kao neosnovan. Četvrtim stavom izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 648.550,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi – protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja – protivtužena je dostavila odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku, u vezi člana 403. stav 2. tačka 3. ZPP, pa je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano se revizijom tuženog ukazuje da je u postupku pred nižestepenim sudovima učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 199. ZPP, jer ista ne utiče na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Ukazivanje tuženog na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, nije bilo predmet ocene ovog suda, budući da se radi o povredama koje se ne mogu smatrati revizijskim razlogom u smislu odredbe člana 407. ZPP.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom po održanoj raspravi pred drugostepenim sudom, kp.br. ... na kojoj tuženi ima pravo korišćenja i na kojoj se nalazi stambeni objekat tuženog, kao i kp.br. .../..., ... i ..., nastale su od kp.br. ... starog premera, dok je kp.br. .../... nastala od kp.br. .../... starog premera, a kp.br. .../... starog premera je ušla u sastav kp.br. ..., sve KO .... U zemljišnoj knjizi, u teretnom listu za kp.br. ... bilo je upisano pravo službenosti puta za prolaz pešice, stokom i kolima preko kp.br. ... u korist svagdašnjeg vlasnika kp.br. ..., a u teretnom listu za kp.br. ... bilo je upisano pravo službenosti puta za prolaz pešice, stokom i kolima preko kp.br. ... u korist svagdašnjeg vlasnika kp.br. ..., sve na osnovu ugovora Ov .../... . Međutim, u navedenim ugovorima, kao i u zemljišnoj knjizi nisu bile opisane konkretne trase službenosti preko navedenih parcela. Na sada postojećim parcelama formiranim nakon obnove premera 1969. godine, nisu bili upisani tereti u vidu službenosti, a na kp.br. .../... nisu upisani nikakvi tereti ni nakon formiranja katastra nepokretnosti. Vlasnice kp.br. ... i ... (starog premera) su do nacionalizacije zemljišta bile VV i GG, a nakon nacionalizacije zemljišta, kao nosilac prava korišćenja na navedenim parcelama upisana je VV. VV i GG su otuđivale delove navedenih parcela, pored ostalog i pravnim prethodnicima stranaka. Katastarska parcela broj ... ne graniči se sa ulicom, već se od ove parcele do ulice ... (kp.br. .../...), koja se nalazi severno od parcele tuženog, može doći preko kp.br. .../... i .../..., i do ulice ... (kp.br. .../...), koja je južno od parcele tuženog, preko kp.br. .../... i ..., s tim što je ulica koja sada nosi naziv ..., formirana pre ulice koja sada nosi naziv ..., dok je na mestu gde je formirana sadašnja ulica ..., ranije bio potok. Prema nalazu i mišljenju sudskog veštaka geodetske struke, na kp.br. .../... na kojoj se nalazi stambeni objekat tuženog (...) i na kojoj su sukorisnici parnične stranke i tužiljina sestra DD, nalazi se stambeni objekat broj ..., koji se, kao i navedena parcela sa severoistočne strane graniče sa ulicom ... (kp.br. .../...), dok se u produžetku navedenog stambenog objekta u pravcu jugozapada nalaze stambeni objekti k.br. .../..., .../... (2) i .../... (3), s tim što je zemljište pod ovim objektima izdvojeno u posebne parcele kp.br. ..., ... i .... Kp.br. .../... se sa jugoistočne strane graniči sa kp.br. ..., sa jugozapadne strane sa kp.br. .../... i sa severozapadne strane sa kp.br. ..., ... i ..., dok se kp.br. .../... sa jugoistočne strane graniči takođe sa kp.br. ..., sa jugozapadne strane sa kp.br. ... i sa severozapadne strane sa kp.br. ..., ... i ... . Na južnom delu kp.br. .../... se nalaze pomoćni objekti tužilje. Prema nalazu i mišljenju sudskog veštaka saobraćajne struke, utvrđeno je da se stambeni objekat tuženog k.br. ... nalazi na kp.br. ..., koja je u potpunosti pod ovom stambenom zgradom, tako da se pristup ovom objektu sa ulice ... može ostvariti jedino preko kp.br. .../... i .../..., a do zgrade k. br. .../... ne postoji drugi prilaz osim preko kp.br. .../..., na koju izlaze i stepenice iz ovog objekta, a do ulice ... preko kp.br. .../..., s tim što nema potrebe da za jedan stambeni objekat postoje dve službenosti prilaza, i sa severne i sa južne strane, već je dovoljan samo jedan prilaz. Ulaz u katastarske parcele (... i ... starog premera) bio je sa sadašnje ulice ... . Tuženi je u određenim situacijama koristio i ulaz sa donje strane iz pravca potoka i sadašnje ulice ..., a do svog stambenog objekta i parcele dolazio je i sa donje južne strane iz pravca ulice ..., a ponekad i sa gornje – severne strane iz pravca ulice ... . Supruga tuženog je takođe povremeno dolazila sa gornje strane, dok deca tuženog idu na gornju stranu kada idu u školu. Katastarska parcela broj .../... se ni sa jedne strane ne graniči sa ulicom, a kp.br. .../..., na kojoj je tuženi sukorisnik i koja se nalazi između kp.br. .../... i ulice ..., a prilaz do kp.br. ... i stambenog objekta na ovoj parceli je sa ulice ... preko kp.br. .../... i kp.br. .../... .

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilan je zaključak drugostepenog suda da tuženi nije stekao pravo službenosti prolaza do svog stambenog objekta trasom na koju se odnosi protivtužbeni zahtev, već da ima pravo službenosti prolaza iz pravca ulice ... trasom na koju se odnosi tužbeni zahtev tužilje, dok za korišćenje preostalog dela katastraske parcele tužilje broj .../... na bilo koji drugi način, nema pravni osnov. Naime, povremeno prolaženje tuženog i članova njegove porodice, kao i pravnih prethodnika tuženog, sa donje južne strane iz pravca ulice ... nije moglo dovesti do sticanja prava službenosti održajem, jer na taj način službenost pešačkog prolaza kako je to traženo protivtužbenim zahtevom, nije vršena u punom obimu potrebnom za korišćenje stambenog objekta i parcele tuženog. Naime, u konkretnom slučaju tuženi nije faktički neprekidno ostvarivao stvarnu službenost u punom obimu u roku potrebnom za održaj, kako je to pravilno zaključio drugostepeni sud.

Odredbom člana 49. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, stavom prvim, propisano je da je stvarna službenost pravo vlasnika jedne nepokretnosti (povlasno dobro) da za potrebe te nepokretnosti vrši određene radnje na nepokretnosti drugog vlasnika (poslužno dobro), ili da zahteva od vlasnika poslužnog dobra da se uzdržava od vršenja određenih radnji koje bi inače imao pravo vršiti na svojoj nepokretnosti, a stavom drugim da se stvarna službenost može ustanoviti na određeno vreme ili za određeno doba godine. Članom 51. ZOSVP propisano je da se stvarna službenost zasniva pravnim poslom, odlukom državnog organa i održajem, a članom 54. istog zakona da se stvarna službenost stiče održajem kada je vlasnik povlasnog dobra faktički ostvarivao službenost za vreme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio (stav 1.).

Drugostepeni sud je za svoju odluku dao potpune razloge, koje ovaj sud u svemu prihvata kao pravilne, dok su revizijski navodi kojima se ukazuje da u konkretnom slučaju ne postoji potpuna procesna zajednica, jer je tužbom morala biti obuhvaćena i tužiljina sestra DD, kao sukorisnik kat.parcele .../... neosnovani, imajući u vidu da navedena katastarska parcela u konkretnom slučaju nije predmet tužbenog zahteva, da tu parcelu tuženi koristi kao sukorisnik, a pravo službenosti pešačkog prolaza u korist tuženog utvrđeno je preko kat.parcele broj .../..., kao poslužnog dobra, koja je u vlasništvu tužilje. Osim toga, bez uticaja su navodi revizije kojima se ukazuje na neuvažavanje načela restrikcije, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju prava stvarne službenosti po osnovu održaja, a ne o njenom konstituisanju, u kom slučaju sud utvrđuje da je to pravo vršeno i da li postoji pravni osnov na osnovu koga je to pravo vršeno. Kod navedenog bez uticaja su i navodi tuženog kojima se ukazuje da mu je onemogućeno normalno funkcionisanje i kretanje do svoje porodične kuće. Drugostepeni sud je jasno utvrdio da stvarna službenost na parceli tužilje kao poslužnog dobra u trasi kako je to tuženi tražio, nije zasnovana u smislu odredbe člana 54 ZOSVP.

Revizijski navodi kojima se ukazuje na neurednost tužbe i da je istu trebalo odbaciti, predstavljaju ponavljanje navoda koji su isticani u žalbi protiv prvostepene presude, koje je drugostepeni sud pravilno ocenio kao neosnovane i za tu ocenu je dao jasne i dovoljne razloge, koje ovaj sud u svemu prihvata. Sud je cenio i ostale navode revizije, pa je našao da su neosnovani, jer je drugostepeni sud u pobijanoj odluci dao jasne, potpune i pravilne razloge iz kojih proizilazi neosnovanost revizijskih razloga, a koje ovaj sud u svemu prihvata.

Na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku, doneta je odluka kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić