Rešenje o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u sporu male vrednosti
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud ne dozvoljava odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, jer pravni stav u pobijanoj odluci ne odstupa od prakse suda. Redovnu reviziju odbacuje kao nedozvoljenu, jer je reč o sporu male vrednosti, u kome revizija nije dozvoljena.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2976/2019
12.09.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, dr Ilije Zindovića, Biserke Živanović i Jasminke Stanojević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Subotin advokat iz ..., protiv tuženog „Generali osiguranje Srbija“ ADO Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 707/17 od 08.03.2019. godine, u sednici veća održanoj 12.09.2019. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 707/17 od 08.03.2019. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 707/17 od 08.03.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 6817/2016 od 23.11.2016. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca. Stavom drugim izreke obavezan je tuženi da isplati tužiocu naknadu materijalne štete na ime PDV-a za sastav odštetnog zahtev u iznosu od 1.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.07.2016. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 20.000,00 dinara za zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.
Presudom Višeg suda u Novom Sadu Gž 707/17 od 08.03.2019. godine, stavom prvim izreke, žalba tuženog je usvojena i preinačena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P 6817/2016 od 23.11.2016. godine tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da mu, na na ime naknade materijalne štete na ime PDV-a za sastav odštetnog zahteva, isplati iznos od 1.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 05.07.2016. godine do isplate i zahtev tužioca za naknadu troškova postupka, te je obavezan tužilac da isplati tuženom iznos od 7.500,00 dinara na ime troškova prvostepenog postupka. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da isplati tuženom iznos od 15.800,00 dinara na ime troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa pozivom na odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. i člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18 – u daljem tekstu: ZPP).
Prema odredbama člana 404. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP, s obzirom da pravni stav zauzet u pobijanoj odluci o pravu tužioca na naknadu troškova na ime PDV-a na advokatsku uslugu ne odstupa od pravnog stava usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 05.07.2016. godine, prema kojem stranka koju je u uspešno okončanoj parnici zastupao advokat obveznik poreza na dodatu vrednost ima pravo na naknadu troškova na ime PDV-a na advokatsku uslugu, s tim da kao dokaz treba da priloži račun o izvršenim advokatskim uslugama.
U konkretnom slučaju ne postoje ni drugi razlozi predviđeni navedenom zakonskom odredbom, zbog kojih bi trebalo dozvoliti odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca.
Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija nedozvoljena.
Pobijanom drugostepenom presudom pravnosnažno je okončan postupak u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. ZPP. Prema članu 479. stav 6. istog zakona, protiv odluke drugostepenog suda u postupku u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, pa se zbog toga u ovoj vrsti spora ne primenjuje novelirana odredba član 403. stav 2. tačka 2. ZPP o dozvoljenosti revizije u slučaju kada je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu i odlučio o zahtevima stranaka.
Imajući izloženo u vidu, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća - sudija
Branislava Apostolović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 3265/2019: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu male vrednosti o naknadi troškova PDV-a
- Rev 1032/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 6843/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu o dugu
- Rev 4513/2018: Odbacivanje revizije u sporu za naknadu štete zbog nedozvoljenosti i neispunjenosti uslova
- Rev 8433/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u komunalnom sporu
- Rev 4948/2020: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu nematerijalne štete
- Rev 3249/2019: Odbacivanje revizije izjavljene protiv rešenja o troškovima postupka kao nedozvoljene