Odbijanje revizije u postupku za određivanje mere zaštite od nasilja

Kratak pregled

Vrhovni sud odbija kao neosnovanu reviziju tuženog, potvrđujući nižestepene presude kojima je utvrđeno da je izvršio nasilje u porodici nad bivšom suprugom i detetom. Izrečena mu je mera zabrane daljeg uznemiravanja, što je ocenjeno kao svrsishodno radi sprečavanja budućeg nasilja.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 30428/2023
24.04.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužioca Centra za socijalni rad u Vranju, protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Marko Stanković, advokat iz ..., radi određivanje mere zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 332/23 od 24.08.2023. godine, u sednici održanoj 24.04.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 332/23 od 24.08.2023. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P2 295/22 od 14.06.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je tuženi izvršio nasilje u porodici iz člana 197. Porodičnog zakona nad svojom bivšom suprugom BB iz ... i detetom maloletnim VV. Stavom drugim izreke, određena je mera zaštite od nasilja u porodici u odnosu na tuženog i tuženom zabranjeno dalje uznemiravanje supruge i deteta. Stavom trećim izreke, određeno je da će navedena mera zaštite od nasilja u porodici trajati godinu dana od dana početka primene sa mogućnošću daljeg produžavanja, dok ne prestanu razlozi zbog kojih je određena. Stavom četvrtim izreke, odbijen je predlog tužioca da se prema tuženom izreknu mere zaštite od nasilja u porodici i to da se zabrani tuženom približavanje BB na udaljenosti do 100 metara i da se zabrani tuženom pristup mestu stanovanja i rada BB na udaljenosti od 100 metara kao neosnovan. Stavom petim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu na ime troškova parničnog postupka plati 3.800,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 332/23 od 24.08.2023. godine, odbijena je žalba tuženog i prvostepena presuda je potvrđena u stavu prvom, drugom, trećem i petom izreke.

Protiv pravnosnažne presude drugostepenog suda, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu odluku primenom člana 408. ZPP u vezi člana 403. stav 2. tačka 1. ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11, 55/14 ... 18/20) u vezi sa članom 202. Porodičnog zakona, Vrhovni sud je ocenio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. U postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba ovog zakona, koje su bile ili mogle biti od uticaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, na koju revident takođe ukazuje, revizija se ne može izjaviti, u smislu člana 407. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi je dana 12.10.2022. godine fizički napao svoju bivšu suprugu BB i to kada je BB sa svojim maloltenim detetom došla kod drugarice GG, koja živi u komšiluku tuženog, pozvao je telefonom da izađe na ulicu kako bi video njihovo maloletno dete VV. Kada se BB ispred kuće drugarice srela sa tuženim, isti je od nje tražio njen mobilni telefon, a kada je ona odbila da mu telefon preda, tuženi je počeo da je vuče za jaknu dok je ona u rukama držala maloletnog VV, koji se uznemirio i počeo da plače. Tuženi je zatim BB skinuo jaknu, nakon čega je ista uplašena ušla u kuću svoje drugarice GG, nakon čega je i AA ušao u istu kuću i tražio od BB da mu preda svoj telefon. Kada je ona to odbila da učini, tuženi ju je više puta udario otvorenom šakom u predelu glave, usled čega je BB zadobila povrede u vidu hematoma u predelu glave, frontalno levo, veličine 6-7 cm, što je utvrđeno na osnovu izveštaja lekara specijaliste od 12.10.2022. godine. Tuženi je zatim našao njen telefon i krenuo ka izlaznim vratima, te je BB krenula za njim kako bi uzela svoj telefon nazad, kojom prilikom joj je tuženi naneo više udaraca kolenom u predelu tela. Prilikom alkotestiranja od strane PU u Vranju, kod tuženog je kritičnom prilikom ocrtana vrednost od 2,3 promila alkohola u krvi. BB je čitav događaj prijavila PU u Vranju, te je tuženom naređenjem PU u Vranju od 12.10.2022. godine izrečena hitna mera zabrane kontakta i prilaska žrtvi nasilja BB, koja je rešenjem Osnovnog suda u Vranju NP 194/22 od 13.10.2022. godine produžena za još 30 dana. Iz izveštaja PU u Vranju broj 3343/22 od 12.10.2022. godine, utvrđeno je da je tuženi naveo da je nakon što je BB ušla u kuću GG, on takođe ušao u kuću GG i pronašao telefon koji je ona sakrila u nekoj od polica. Na osnovu nalaza i mišljenja pedagoga Centra za socijalni rad u Vranju od 31.10.2022. godine, utvrđeno je da je ista mišljenja da je celishodno da se obavesti Osnovno javno tužilaštvo o nasilničkom ponašanju tuženog, kao i podnese tužba sa privremenom merom Osnovnom sudu u Vranju, radi izricanja mere zaštite od nasilja u porodici prema tuženom.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su ocenili da su se u ponašanju tuženog stekla obeležja nasilja u porodici propisana odredbom člana 197. stav 1. i 2. tačka 1. i 6. Porodičnog zakona i da je radi sprečavanja nasilja svrsishodno izricanje mere zaštite od nasilja u porodici propisane odreddbom člana 198. stav 2. tačka 5. ovog Zakona.

Revizijom tuženog se neosnovano pobija pravilnost primene materijalnog prava.

Nasilje u porodici, definisano članom 197. stav 1. Porodičnog zakona („Sl. glasnik RS“ broj 18/05), podrazumeva ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo drugog člana porodice, a karakteristični vidovi nasilja (imenovani oblici nasilja), određeni su stavom drugim istog člana, uz određenje da se nasiljem u porodici smatra i svako drugo drsko, bezobzirno i zlonamerno ponašanje, koje jedan član porodice ispoljava prema drugom članu porodice (neimenovani oblici nasilja). Odredbom člana 198. stav 1. Porodičnog zakona propisano je da protiv člana porodice koji vrši nasilje sud može odrediti jednu ili više mera zaštite od nasilja u porodici, kojom se privremeno zabranjuje ili ograničava održavanje ličnih odnosa sa drugim članom porodice. Odredbom stava 2. istog člana propisano je da su mere od zaštite od nasilja u porodici, pored ostalih i tačkom 5. zabrana daljeg uznemiravanja člana porodice. Odredbom stava 3. istog člana propisano je da mera zaštite od nasilja u porodici može trajati najviše godinu dana.

Imajući u vidu navedeno, pravilno je stanovište nižestepenih sudova da ponašanje tuženog prilikom događaja od 12.10.2022. godine, njegovi akti, predstavljaju nasilje, zbog čega mu je i određena hitna mera zabrane kontakta i prilaska žrtvi nasilja od strane PU u Vranju. Kritičnom prilikom tuženi je prema svojoj bivšoj supruzi, majci svog maloletnog deteta, ispoljio ponašanje koje predstavlja oblik drskog, bezobzirnog i zlonamernog ponašanja kojim se povređuje psihički i telesni integritet bivše supruge, a time i njihovo duševno zdravlje i spokojstvo u smislu člana 197. Porodičnog zakona. Nasilje u porodici podrazumeva svako ponašanje koje odstupa od standardno normalnog ophođenja i komuniciranja sa članovima porodice, za koje je da bi bilo kvalifikovano kao nasilje u porodici dovoljan i jedan akt i ponašanje koje ima karakter nasilja u smislu člana 197. Porodičnog zakona.

Kod takvog stanja, pravilnost zaključivanja nižestepenih sudova potkrepljena je utvrđenim činjenicama, kako u pogledu postojanja nasilja saglasno članu 197. Porodičnog zakona, tako i potrebe i svrsishodnosti izrečene mere zaštite u cilju pravovremene prevencije daljih konflikata i sprečavanja budućeg uznemiravanja i nasilja u smislu člana 198. Porodičnog zakona, pa su suprotni navodi revizije tuženog neosnovani.

Kako se ostalim navodima revizije kroz ukazivanje na pogrešnu primenu materijalnog prava zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja sa kojih razloga se revizija ne može izjaviti i ponavljaju navodi iz žalbe koji su bili predmet pravilne ocene drugostepenog suda, isti su ocenjeni kao neosnovani i bez uticaja na drugačije odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Vrhovni sud je, primenom člana 165. stava 1. u vezi članova 153. i 154. ZPP, odbio zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka jer tuženi nije uspeo u ovom postupku.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.