Odbacivanje revizije u sporu radi naknade štete zbog neisplaćene invalidnine
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacio je redovnu reviziju tužene kao nedozvoljenu. Vrednost predmeta spora od 691.470,44 dinara ne prelazi cenzus od 40.000 evra, što reviziju čini nedozvoljenom u imovinskopravnim sporovima.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3125/2024
11.04.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Branke Dražić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ... , čiji je punomoćnik Vladimir Mišković, advokat iz ... , protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, koju zastupa Državno pravobranilaštvo Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4887/23 od 18.10.2023. godine, u sednici održanoj 11.04.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4887/23 od 18.10.2023. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4887/23 od 18.10.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4887/23 od 18.10.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 4297/21 od 26.04.2023. godine, kojom je tužena obavezana da tužiocu na ime naknade štete zbog neisplaćene invalidnine za period od marta 2018. godine zaključno sa februarom 2022. godine, isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od 25. u mesecu za prethodni mesec do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove postupka od 88.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate; odbačena žalba tužene izjavljena protiv rešenja, sadržanog u izreci prvostepene presude, kojim je tužilac oslobođen plaćanja sudskih taksi. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbi čl. 172, 186. i 277. Zakona o obligacionim odnosima, obavezana je tužena da tužiocu naknadi štetu u visini pojedinačnih mesečnih iznosa neisplaćene invalidnine, za period od marta 2018. godine zaključno sa februarom 2022. godine, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate. Odluka je zasnovana na utvrđenju da je tužiocu rešenjem SO Podujevo, Uprave društvenih usluga od 25.04.1973. godine priznata VI 6 grupa sa 60% invaliditeta, pošto se razboleo u JNA 1966. godine od žutice, kao i dalje VII 7 grupa sa 50% invalidnine za stalno, sa pravom na ličnu invalidninu u iznosu od 288 novih dinara mesečno počev od 01.04.1973. godine. Tužilac od privremenih pokrajinskih institucija AP KiM ne prima bilo kakve novčane iznose, državljanin je Republike Srbije i poseduje ličnu kartu izdatu 18.12.2015. godine. Pravo priznato navedenim rešenjem nije prestalo, niti izmenjeno. Na taj način tužena je bez pravnog osnova i opravdanog razloga nezakonitim radom svojih organa postupila suprotno odredbama Zakona o osnovnim pravima boraca, vojnih invalida i palih boraca, („Službeni list SRJ“ br 24/98, „Službeni glasnik RS“ br 101/2005 ... 111/2009) i povredila tužiocu pravo na mirno uživanje imovine proklamovano članom 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni sud je ocenio da pobijanom presudom nije odstupljeno od sudske prakse po pitanju izraženog pravnog shvatanja da osnov potraživanja neisplaćenih mesečnih iznosa invalidnine po svojoj pravnoj prirodi nije isplata povremenog potraživanja, već naknada štete u smislu člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, u kom slučaju kamata teče od dana dospeća svakog pojedinačnog iznosa na osnovu člana 186., u vezi člana 277. Zakona o obligacionim odnosima. Iz navedenog razloga, ne postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse niti postoji potreba novog tumačenja prava, pa je primenom člana 404. stav 2. ZPP odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije kao redovne u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužene nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 25.01.2021. godine, a vrednost predmeta spora u smislu člana 28. ZPP je 691.470,44 dinara, koji iznos prema navedenom merodavnom kursu predstavlja dinarsku protivvrednost 5.880 evra.
Pošto vrednost predmeta spora ne prelazi zakonom predviđeni cenzus koji omogućuje izjavljivanje ovog vanrednog pravnog leka, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković