Nedozvoljena posebna revizija u sporu za naknadu štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužene i odbacio je reviziju kao nedozvoljenu. Sud je utvrdio da ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, a da je spor male vrednosti, što isključuje pravo na reviziju.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 31614/2023
31.01.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš, Tatjane Matković Stefanović, Jasmine Stamenković i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat u ..., protiv tužene Republike Srbije – Visoki savet sudstva – Privredni sud u Beogradu, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 381/23 od 28.07.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 31.01.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 381/23 od 28.07.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 381/23 od 28.07.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 386/22 od 23.03.2023. godine, u stavu prvom izreke ukinut je platni nalog Prvog osnovnog suda u Beogadu Prr1 270/21 od 25.02.2022. godine. U stavu drugom izreke dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe učinjeno podneskom tužilje od 27.02.2023. godine. U stavu trećem izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev pa je obavezana tužena da tužilji na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos od 26.175,08 dinara sa zateznom kamatom od 30.07.2021. godine do isplate. U stavu četvrtom izreke odbijen je tužbeni zahtev tužilje u delu kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilji na dosuđeni iznos od 26.175,08 dinara isplati zateznu kamatu za period od 31.07.2012. do 29.07.2021. godine. U stavu petom izreke obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 39.000,00 dinara sa zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr1 381/23 od 28.07.2023. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilje i tužene i potvrđena je prvostepena presuda. Odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.
Tužilja je preko punomoćnika advokata dala odgovor na reviziju. Troškove nije tražila.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, ... 18/20), propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Predmet tužbenog zahteva je naknada materijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Beogradu u predmetu St 118/20. Prema Zaključku usvojenom na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa, koja su bez njihove krivice ostala neizvršena i u postupku stečaja vođenim nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i razloge na kojima je zasnovana drugostepena presuda, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. U ovom slučaju, utvrđeno je da je stečajni dužnik „Investbanka“ ad – u stečaju Beograd, privredno društvo sa većinskim društvenim, odnosno državnim kapitalom, sa kojih razloga tužena Republika Srbija ima obavezu da tužiocu naknadi traženu imovinsku štetu, a u skladu sa pomenutim Zaključkom Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine. Iz izjašnjenja stečajnog upravnika koje se nalazi u spisu predmeta proizlazi da je zatezna kamata na priznato potraživanje tužilje u stečaju obračunata proporcionalnom metodom u skladu sa zakonom, te ni u ovom revizijom pobijanom delu, nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Sa napred navedenih razloga pobijanom presudom odlučeno je u skladu sa Zaključkom ovog suda, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opštih interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti potreba ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava.
Shodno navedenom, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade štete podneta je 30.07.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 26.175,08 dinara.
Prema članu 468. stav 1. ZPP, sporovi male vrednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Članom 479. stav 6. ZPP propisano je da u postupcima u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena.
Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti, revizija tužene nije dozvoljena, u smislu člana 479. stav 6. ZPP.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branko Stanić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 19576/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 6872/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti za naknadu štete
- Rev 14147/2024: Vrhovni sud: odbačena revizija u sporu male vrednosti radi naknade štete
- Rev 28631/2023: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti o naknadi štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Rev 6921/2025: Rešenje o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u sporu male vrednosti
- Rev 8100/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 3229/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti