Odbijanje revizije u sporu za naknadu štete zbog rušenja bespravnog objekta

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbija reviziju tužilje kojom je tražila naknadu štete od opštine zbog rušenja njenog objekta. Odgovornost opštine nije utvrđena jer je tužilja sama, na osnovu poravnanja, uklonila jedan deo objekta, dok je drugi deo uklonjen po pravnosnažnom rešenju.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3162/2018
29.08.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik advokat Slobodan Pajović iz ..., protiv tužene Gradske opštine Stari grad, koju zastupa Javno pravobranilaštvo opštine, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1544/2015 od 17.11.2017. godine, u sednici održanoj 29.08.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1544/2015 od 17.11.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu 4P 67/13 od 18.12.2014. godine, ispravljena pravnosnažnim rešenjem istog suda 4P 67/13 od 04.03.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje AA iz ..., kojim je tražila da se obaveže tužena Gradska opština Stari grad da joj na ime naknade materijalne štete i to za porušeni građevinski objekat na katastarskoj parceli broj ... KO ..., površine 60m² isplati iznos od 12.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.05.2012. godine do isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade materijalne štete u vidu troškova rušenja i demontaže građevinskog objekta na katastarskoj parceli br. ... KO ..., površine 60m² isplati iznos od 609.086,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.03.2009. godine do isplate, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade materijalne štete i to za porušeni građevinski objekat na katastarskoj parceli br. ... KO ..., površine 10m², isplati iznos od 2.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 18.05.2012. godine do isplate, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade materijalne štete u vidu troškova rušenja i demontaže građevinskog objekta na katastarskoj parceli br. ... KO ..., površine 10m² isplati iznos od 245.233,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.06.2012. godine pa do isplate, kao neosnovan. Stavom petim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade materijalne štete u vidu troškova iznajmljivanja stana, isplati iznos od 1.100.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.05.2012. godine do isplate, kao neosnovan. Stavom šestim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime materijalne štete u vidu izgubljene zarade isplati iznos od 1.080.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.05.2012. godine do isplate, kao neosnovan. Stavom sedmim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova, isplati iznos od 300.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 18.05.2012. godine do isplate, kao neosnovan. Stavom osmim izreke, obavezana je tužilje da tuženoj, na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 174.750,00 dinara. Stavom devetim izreke, oslobođena je tužilja plaćanja sudskih taksi.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1544/2015 od 17.11.2017. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu 4P 67/13 od 18.12.2014. godine, ispravljena rešenjem istog suda 4P 67/13 od 04.03.2015. godine u stavovima prvom, drugom, trećem, četvrtom, petom, šestom, sedmom i osmom izreke.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11, 55/14) i utvrdio da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, nadležni organ tužene je rešenjem 23.02.1999. godine naložio tužilji da u roku od 90 dana od dana prijema rešenja podnese građevinskoj inspekciji dokaz – građevinsku dozvolu izdatu od nadležnog organa po izmenjenoj tehničkoj dokumentaciji za radove koje je tužilja preduzela na nepokretnosti pod pretnjom donošenja rešenja o rušenju ukoliko ne postupi po nalogu. Tužilja nije postupila po nalogu u ostavljenom roku i nije dostavila građevinsku dozvolu, pa je nadležni organ tužene rešenjem od 09.06.1999. godine naložio tužilji da u roku od dva dana od prijema rešenja u ulici ... broj ... u ... uz postojeći kiosk poruši dograđenu prostoriju dimenzija 4h5 i da poruši i ukloni iznad kioska i dograđenog dela sprat, rušenje obodnih zidova od opeke sa jednovodnim krovom od lesonit ploča na čeličnoj konstrukciji. Naznačeno rešenje je uručeno tužilji dana 23.07.1999. godine i lično je potpisala prijem, a protiv rešenja tužilja u propisanom roku nije izjavila žalbu. Tužilja i tužena su zaključile poravnanje na zapisniku dana 27.01.2009. godine kojim se tužilja obavezala da samostalno ukloni objekat i postupi po konačnom rešenju organa tužene što je učinila o svom trošku i obaveštenjem od 03.04.2009. godine obavestila nadležan organ da je rušenje po rešenju od 09.06.1999. godine u potpunosti izvršila. Rešenjem Odeljenja za komunalne poslove komunalne inspekcije Opštinske uprave Gradske opštine Stari grad od 29.05.2009. godine tužilji je naloženo da u roku od tri dana od prijema rešenja sa javne površine u ulici ... ispred broja ... na uglu sa ulicom ... u ..., ukloni montažni kiosk površine 10m² pod pretnjom prinudnog izvršenja. Rešenjem Sekretarijata za imovinskopravne i građevinske poslove Grada Beograda – Sektor za upravnopravne poslove za normativne i upravnonadzorne akte od 04.08.2009. godine, odbijena je žalba tužilje izjavljena protiv rešenja za komunalne poslove i komunalnu inspekciju Opštinske uprave Gradske opštine Stari grad od 29.05.2009. godine, kao neosnovana. Montažni kiosk površine od 10m² tužena je uklonila u postupku prinudnog izvršenja o trošku tužilje. Zaključkom nadležnog organa tužene od 13.07.2009. godine određeni su troškovi postupka prinudnog izvršenja rešenja od 29.05.2009. godine čije je izvršenje dozvoljeno zaključkom od 15.06.2009. godine pa je obavezana izvršenik AA da u roku od osam dana od prijema zaključka na ime troškova prinudnog izvršenja uplati iznos od 160.340,86 dinara na račun budžeta Gradske opštine Stari grad pod pretnjom prinudne naplate. Gradska opština Stari grad je 03.11.2009. godine Četvrtom opštinskom sudu u Beogradu podnela predlog za dozvolu izvršenja popisom, procenom i prodajom pokretnih stvari dužnika AA, radi naplate troškova prinudnog izvršenja rešenja od 29.05.2009. godine u iznosu od 162.340,86 dinara. Gradnja stambenog objekta u površini od 30m² i poslovni prostor od 30m² započet je 1999. godine, a njegova izgradnja je završena 2000. godine. Radi se o objektu u dva nivoa. Tužilja je zahtev za legalizaciju podnela 2004. godine a o zahtevu nije dobila obaveštenje, a po prijemu dopisa da njen zahtev nije razmotren zbog nepotpune dokumentacije izvršila je spajanje tražene i predate dokumentacije. U stambenom prostoru objekata tužilja je živela od završetka objekta do rušenja, a potom se preselila kod brata, a potom je iznajmila stan koji je plaćala 200 evra mesečno počev od 18.05.2012. godine. Pre rušenja objekta tužilja je mesečno ostvarivala zaradu oko 30.000,00 dinara, tako što je u prizemlju objekta imala registrovano udruženje koje je koristila kao ugostiteljski objekat. Nakon rušenja objekta nadležni organ za legalizaciju koji je tužilji dostavio akt upozorenja da joj dokumentacija za legalizaciju nije potpuna, naknadni akt tužilje je tumačio kao žalbu, istu tretirao kao neblagovremenu pa je zahtev odbacio. Povodom toga tužilja je pokrenula upravni spor pa je Upravni sud presudom U 14932/10 (2009), usvojio tužbeni zahtev tužilje pri čemu je utvrđeno da je u pitanju nezakonito postupanje tužene koja je prouzrokovala rušenje objekta i poništio drugostepeno rešenje. Međutim, tužilja je pre donošenja odluke Upravnog suda zaključila poravnanje o rušenju objekta od 30m² (sa spratnim delom ukupno 60m²), a i rušenje kioska od 10m² sprovedeno je pre donošenja odluke Upravnog suda, na osnovu pravnosnažne odluke organa tuženog.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su zaključili da je tužbeni zahtev tužilje neosnovan. Ovo iz razloga što se zaključuje da nema odgovornosti tužene u smislu člana 172. Zakona o obligacionim odnosima jer je pre donošenja odluke Upravnog suda, tužilja zaključila poravnanje sa tuženom o uklanjanju objekta površine od 30m². S druge strane objekat površine 10m² je uklonjen sa javne površine u ulici ... broj ...u postupku prinudnog izvršenja od 29.05.2009. godine jer je pravilno postupljeno po pravnosnažnom rešenju nadležnog organa, pa shodno tome i nema nepravilnog i nezakonitog rada organa tužene u smislu citiranog propisa. Stoji činjenica da je tužilja u toku 2004. godine podnela zahtev za legalizaciju objekta od 60m² te da je Upravni sud naznačenom presudom poništio rešenje drugostepenog organa kojim je potvrđeno prvostepeno rešenje kojim je odbačena žalba tužilje kao neblagovremena. Međutim, pre donošenja odluke Upravnog suda tužilja je sa tuženom zaključila poravnanje o uklanjanju objekta površine 30m² (sa spratnim delom ukupno 60m²). To je učinila na osnovu zaključenog poravnanja čiji poništaj nije tražila, sama je uklonila objekat, pa stoga nema nezakonitog ponašanja organa tužene niti je tužena odgovorna za štetu koju je tužilja eventualno pretrpela. Dalje na rešenje o uklanjanju objekta površine 10m² tužilja se nije žalila, pa je sprovođenje tog rešenja izvršeno nakon njegove pravnosnažnosti što takođe ukazuje na pravilan zaključak nižestepenih sudova da u sprovođenju tog izvršenja nije bilo nepravilnog i nezakonitog rada organa tužene. Činjenica je da je organ tužene nezakonito doneo odluku vezano za postupak legalizacije, te da je odluka drugostepenog organa poništena. Međutim, nepravilan rad tog organa nije vezan za postavljeni tužbeni zahtev. Ovde tužilja potražuje naknadu štete po osnovu nepravilnog rada organa u postupku uklanjanja objekata, a ne u postupku legalizacije, pa ocenjujući navode revizije Vrhovni kasacioni sud nalazi da se zaključak i odluka drugostepenog suda zasniva na pravilnoj primeni materijalnog prava.

Iz napred iznetih razloga primenom člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.