Nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu štete protiv javnog izvršitelja
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacio je redovnu reviziju tužioca. Posebna revizija nije dozvoljena jer nema uslova za ujednačavanje prakse, dok je redovna revizija nedozvoljena jer vrednost spora ne prelazi zakonski cenzus.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 32166/2023
19.12.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Zorana Hadžića, Marije Terzić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Stambolić, advokat iz ..., sa umešačem na strani tužioca BB iz sela ..., čiji je punomoćnik Maja Pantić Pozder advokat iz ..., protiv tuženog VV PR javnog izvršitelja iz ..., čiji je punomoćnik Jelena Krstić, advokat iz ..., sa umešačem na strani tuženog Kompanijom „Dunav osiguranje“ a.d.o. (Stari grad), radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3838/22 od 06.09.2023. godine, u sednici održanoj 19.12.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3838/22 od 06.09.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3838/22 od 06.09.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Nišu P 769/2019 od 13.07.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužiocu na ime pričinjene materijalne štete isplati 2.184.306,80 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate kao i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati 322.361,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3838/22 od 06.09.2023. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i umešača na strani tužioca i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada materijalne štete zbog nezakonitog vođenja izvršnog postupka, a nižestepenim presudama je odlučeno odbijanjem tužbenog zahteva. Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, jer obrazloženja odluka nižestepenih sudova o neosnovanosti tužbenog zahteva, ne odstupaju od postojeće sudske prakse i vladajućih pravnih shvatanja u tumačenju i primeni materijalnog prava - Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o izvršenju i obezbeđenju kao relevantnog za presuđenje ove pravne stvari. Tužilac u reviziji ne ukazuje, niti dostavlja odluke drugostepenih sudova ili Vrhovnog suda iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj pravnoj stvari i postojanju potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, dok utvrđeno činjenično stanje i bitna povreda odredba parničnog postupka iz člana 374 stav 2. tačka 12. ZPP ne predstavljaju zakonom propisan razlog za izjavljivanje posebne revizije.
Iz izloženih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi materijalne štete podneta je 28.06.2019. godine. Vrednost predmeta spora pobijenog dela je 2.184.306,80 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud ocenio da revizija nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 2985/2024: Odbačena revizija tužene za naknadu nematerijalne štete zbog imovinskog cenzusa
- Rev2 723/2024: Odbacivanje posebne revizije u sporu za naknadu nematerijalne štete zbog povrede na radu
- Rev2 1595/2024: Nedozvoljenost revizije u imovinskopravnom sporu zbog vrednosti ispod zakonskog cenzusa
- Rev2 3046/2024: Odbacivanje revizije u parnici za naknadu štete zbog neispunjenja uslova
- Rev 5688/2025: Nedozvoljenost posebne i redovne revizije u imovinskopravnom sporu zbog vrednosti spora
- Rev 9086/2023: Odbacivanje revizije tužene u sporu za naknadu štete zbog vrednosti spora
- Rev 14716/2023: Rešenje o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za naknadu štete