Odbacivanje neuredne tužbe zbog neopredeljenog tužbenog zahteva
Kratak pregled
Vrhovni sud je potvrdio rešenja o odbacivanju tužbe, jer tužilja, ni nakon naloga suda, nije uredila podnesak tako što bi jasno navela šta tužbom potražuje. Navodi iz revizije o prirodi zahteva ne mogu nadomestiti ovaj procesni nedostatak u samoj tužbi.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
Rev 3221/05
20.04.2006. godina
Beograd
Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Slijepčevića, predsednika veća, Slobodana Spasića, Ljiljane Ivković-Jovanović, Nadežde Radević i Vladimira Tamaša, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA, protiv tuženog Republika Srbija, koju zastupa Republički javni pravobranilac, Beograd, rešavajući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Okružnog suda u Beogradu Gž. broj 2153/05 od 22.06.2005. godine, u sednici veća održanoj 20.aprila 2006. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Beogradu Gž. broj 2153/05 od 22.06.2005. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Prvog opštinskog suda u Beogradu V P. broj 7401/04 od 13.12.2004. godine tužba je odbačena.
Rešenjem Okružnog suda u Beogradu Gž. broj 2153/05 od 22.06.2005. godine žalba tužioca odbijena je kao neosnovana i potvrđeno navedeno rešenje Prvog opštinskog suda u Beogradu
Protiv drugostepenog rešenja reviziju je blagovremeno izjavila tužilac, pobijajući ga zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijano rešenje u smislu člana 386. a u vezi sa članom 400. ZPP, Vrhovni sud Srbije je našao da revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav 2. tačka 11. ZPP, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti.
Tužilac u tužbi koja je sudu podneta 24.09.2004. godine, u skladu sa odredbom člana 106. i 186. ZPP, nije navela šta tužbom potražuje, odnosno šta je njen tužbeni zahtev. Ni po nalogu suda od 13.10.2004. godine da uredi tužbu tako što će navesti šta tužbom potražuje, kao i da dostavi sve potrebne dokaze i tužbu u još jednom primerku, pod pretnjom posledica propuštanja, tužilac nije postupila.
Stoga su nižestepeni sudovi pravilnom primenom odredbe člana 109. stav 4. ZPP tužbu odbacili, dajući razloge koje prihvata i ovaj sud.
Navodi revizije da tužilac tužbom traži naknadu ratne štete, s tim da se tokom sudskog postupka odredi visina štete, ne utiču na pravilnost pobijanog rešenja, budući da se tužbeni zahtev može opredeliti samo u tužbi, a ne u reviziji izjavljenoj protiv drugostepene sudske odluke.
Sa izloženog, a na osnovu člana 393. u vezi sa članom 400. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Dragiša Slijepčević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Mirjana Vojvodić
dc
Slični dokumenti
- Rev 2055/2006: Odbijanje zahteva za naknadu štete zbog smrti lica 1944. godine
- Rev 3193/2005: Primena trogodišnjeg roka zastarelosti na potraživanja iz ugovora u privredi
- Rev 3010/2005: Ukidanje rešenja o odbacivanju tužbe zbog netačnog naziva tužene države
- Rev 125/2007: Odgovornost države za štetu zbog trajanja izvršnog postupka u doba hiperinflacije
- Rev 2930/2005: Odbacivanje tužbe kao neuredne zbog izostanka adrese prebivališta tužilaca
- Rev 2895/2005: Nedozvoljenost predloga za ponavljanje postupka koji nije pravnosnažno okončan
- Rev 2735/2005: Nepostojanje prava na naknadu izmakle koristi zbog krivice samog oštećenog