Odbacivanje posebne revizije banke u sporu o ništavosti naknade za obradu kredita

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a zatim je reviziju odbacio kao nedozvoljenu. Vrednost spora o naknadi za obradu kredita nije prelazila cenzus od 40.000 evra, a nisu postojali razlozi za posebnu reviziju.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3291/2019
06.11.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac, Branka Stanića, dr Dragiše B. Slijepčevića i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Miroslav Vranić, advokat iz ..., protiv tužene „Komercijalne banke“ AD Beograd, koju zastupa punomoćnik dr Nemanja Aleksić advokat iz ..., radi utvrđenja delimične ništavosti i neosnovanog obogaćenja, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 274/19 od 30.04.2019. godine, u sednici veća održanoj 06.11.2019. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 274/19 od 30.04.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 274/19 od 30.04.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru P br.410/18 od 22.11.2018. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je ništava i bez pravnog dejstva odredba člana 6. stav 1. ugovora o dinarskom kreditu, za refinansiranje bez devizne klauzule br. .. koji je zaključen 09.04.2013. godine između tužioca kao korisnika kredita i tužene, kojom se korisnik kredita obavezao da po osnovu troškova obrade kreditnog zahteva i puštanja kredita u korišćenje plati banci jednokratnu naknadu u visini od 1,0% od iznosa odobrenog kredita i obavezana je tužena da tužiocu isplati iznos od 5.700,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 09.04.2013. godine pa do isplate i na ime troškova parničnog postupka iznos od 58.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Viši sud u Somboru je presudom Gž 274/19 od 30.04.2019. godine odbio žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Somboru P br.410/18 od 22.11.2018. godine u pobijanom usvajajućem delu i delu odluke o troškovima postupka. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava. Reviziju izjavljuje s pozivom na član 404. stav 1. ZPP, zbog potrebe razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa i radi ujednačavanja sudske prakse.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 55/14) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa niti za ujednačavanjem sudske prakse, ni novim tumačenjem prava, imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite te način presuđenja i razloge za usvajanje tužbenog zahteva. Tužena se u reviziji poziva na sudske odluke, međutim, radi se uglavnom o odlukama prvostepenih sudova, koje ne mogu da budu izraz ustaljene sudske prakse zbog čega nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu ujednačavanja sudske prakse. Obrazloženja pobijanih presuda za odluku o usvajanju zahteva tužioca u skladu su sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava iz članova 12, 15, 46, 47, 105, 109. i 1065. Zakona o obligacionim odnosima. Razlozi na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova odgovaraju i usklađene su sa važećim tumačenjem prava i vladajućim pravnim shvatanjem u praksi nižestepenih sudova i revizijskog suda u primeni ovih zakonskih odredbi, tako da ne postoji potreba za novim tumačenjem prava, odnosno u skladu su sa pravnim stavom Vrhovnog kasacionog suda, zauzetim na sednici Građanskog odeljenja 02.04.2019. godine, zbog čega ne postoji potreba za odlučivanjem o reviziji tužene u smislu člana 404. stav 1. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. a u vezi sa članom 403. stav 3. ZPP i našao da revizija tužene nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, kada se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima ili na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je sudu dana 26.02.2018. godine. Vrednost predmeta spora je 5.700,00 dinara.

Imajući u vidu da se radi o imovinsko-pravnom sporu, u kome vrednost predmeta spora u iznosu od 5.700,00 dinara ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.