Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju revizije u sporu za raskid ugovora
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a zatim je odbacio kao nedozvoljenu. Vrednost predmeta spora u parnici radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju bila je ispod zakonom propisanog cenzusa od 40.000 evra.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3398/2020
24.09.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Marine Milanović, Dobrile Strajina, Branislava Bosiljkovića i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milorad Pavlović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Srđa Popović, advokat iz ..., radi raskida ugovora, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5438/19 od 17.01.2020. godine, u sednici održanoj 24.09.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5438/19 od 17.01.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5438/19 od 17.01.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 1399/13 od 25.01.2019. godine, ispravljenom rešenjem istog suda P 1399/13 od 05.06.2020. godine, prvim stavom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i raskinut je ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen dana 05.11.2010. godine između tužioca, kao davaoca izdržavanja i tuženog, kao primaoca izdržavanja, overenog pred Drugim osnovnim sudom u Beogrdau, Sudska jedinica u Mladenovcu pod brojem R ../2010. Drugim stavom izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 194.900,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5438/19 od 17.01.2020. godine, prvim stavom izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i prvostepena presuda potvrđena. Drugim stavom izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...87/18), a radi potrebe razmatranja pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana i radi ujednačavanja sudske prakse.
Prema članu 404. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj po članu 404. ZPP, budući da su pitanja na koja se ukazuje kao sporna, vezana za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog odnosa stranaka, a pobijana drugostepena presuda je u skladu sa sudskom praksom i pravnim shvatanjima. Osim toga, revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora, dok se ukazivanjem na međusobna potraživanja tužioca i tuženog, zapravo osporava sadržina ugovora o doživotnom izdržavanju i utvrđeno činjenično stanje, što nije razlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, zbog čega je odlučeno kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju podneta je 04.06.2013. godine, a vrednost predmeta spora označena u tužbi iznosi 510.000,00 dinara.
Pošto vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija,
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić