Odbačena revizija tuženog u sporu male vrednosti radi naknade štete
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj i odbacio ju je kao nedozvoljenu. Utvrđeno je da ne postoje zakonski uslovi za posebnu reviziju, te da je reč o sporu male vrednosti gde revizija nije dozvoljena.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3532/2023
24.04.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Mirjane Andrijašević i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Saša Aleksić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Uroš Spasojević, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 2494/21 od 20.05.2022. godine, u sednici održanoj 24.04.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 2494/21 od 20.05.2022. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 2494/21 od 20.05.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Valjevu P 1093/21 od 28.09.2021. godine, ispravljene rešenjem istog suda P 1093/21 od 28.04.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog povrede časti i ugleda isplati iznos od 80.000,00 dinara sa kamatom od 28.09.2021. godine do isplate. Stavom drugm izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova postupka plati 69.000,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Valjevu Gž 2494/21 od 20.05.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke u delu u kome je odbijen tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete za iznos od 50.000,00 dinara sa kamatom od 28.09.2021. godine do isplate. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke i u stavu drugom izreke, tako što je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog povrede časti isplati iznos od 30.000,00 dinara sa kamatom od 28.09.2021. godine do isplate, kao i da tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 51.975,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od nastupanja izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova drugostepenog postupka isplati iznos od 8.512,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o istoj odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti i osnovanosti revizije tuženog na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, s obzirom na to da ne postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg intresa, pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, niti je potrebno novo tumačenje prava, imajući u vidu vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje je drugostepeni sud dao za svoju odluku.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda. O zahtevu tužioca odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom kao u ovoj pravnoj stvari. Navodima revizije tuženog osporava se utvrđeno činjenično stanje, što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP.
Sa napred navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da sporovi male vrednosti, u smislu odredaba ove Glave, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 24.07.2020. godine, a vrednost predmeta spora je 50.000,00 dinara.
Kako je pobijanoj drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to je revizija tuženog nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 16685/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti za nematerijalnu štetu
- Rev 30807/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti
- Rev 17555/2023: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti radi naknade nematerijalne štete
- Rev 4492/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti iako je presuda preinačena
- Rev 1806/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 9523/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 25858/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti iako je odluka preinačena