Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbija da odlučuje o posebnoj reviziji i odbacuje je kao nedozvoljenu. U sporu za naknadu štete zbog ujeda psa lutalice, nisu ispunjeni uslovi za posebnu reviziju, a radi se o sporu male vrednosti.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 356/2019
10.09.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Branislava Bosiljkovića i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marko Mitić, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Niška Banja, čiji je punomoćnik Dušan Vesković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 6242/16 od 11.09.2018. godine, u sednici održanoj 10.09.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 6242/16 od 11.09.2018. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija, tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 6242/16 od 11.09.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 2426/16 od 22.09.2016. godine, prvim stavom izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da tužilji na ime naknade nematerijalne štete isplati, i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 30.000,00 dinara, za pretrpljeni strah iznos od 20.000,00 dinara i na ime umanjenja životne aktivnosti iznos od 40.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 22.09.2016. godine, pa do konačne isplate. Drugim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da joj se isplate veći iznosi od dosuđenih, i to za pretrpljene fizičke bolove od dosuđenih 30.000,00 dinara do traženih 50.000,00 dinara, za pretrpljeni strah od dosuđenih 20.000,00 dinara do traženih 50.000,00 dinara, kao i na ime umanjenja životne aktivnosti od dosuđenih 40.000,00 dinara do traženih 50.000,00 dinara, kao neosnovan. Trećim stavom izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 40.000,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Nišu Gž 6242/16 od 11.09.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18).
Prema članu 404. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi nematerijalne štete zbog ujeda psa lutalice. U konkretnom slučaju, Vrhovni kasacioni sud je našao da su nižestepeni sudovi prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari doneli odluku u skladu sa pravnim stavom koji je izražen kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Osim toga, revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora, dok se osporavanjem pasivne legitimacije tužene zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, što nije razlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, zbog čega je odlučeno kao u prvom stavu izreke. Pravnosnažna presuda priložena uz reviziju drugačije sadržine ne ukazuje i nužno na drugačiji pravni stav izražen u toj odluci, jer pravilna primena materijalnog prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja.
Iz navedenih razloga nisu ispunjeni uslovi da se u ovoj parnici prihvati odlučivanje o reviziji tužene kao o izuzetno dozvoljenoj.
Sa iznetih razloga na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija nedozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
U ovoj pravnoj stvari tužba je podneta 03.03.2016. godine. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tuženog nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke rešenja.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić