Odluka o posebnoj reviziji u sporu o ništavosti ugovorne odredbe o troškovima kredita

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio posebnu reviziju tužene banke i odbacio je redovnu reviziju kao nedozvoljenu. Odluka je zasnovana na usaglašenosti nižestepenih presuda sa stavom suda i činjenici da se radi o sporu male vrednosti, gde revizija nije dopuštena.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3757/2020
29.10.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr. Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr. Ilije Zindovića, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u sporu po tužbi tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ... i DD iz ..., čiji su punomoćnici Zoran Marić, advokat iz ... i Bojan Trkulja, advokat iz ..., protiv tužene Agroindustrijske komercijalne banke AIK banke AD iz Beograda, čiji je punomoćnik Marijana Kovačević, advokat iz ..., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž br.408/20 od 19.03.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 29.10.2020. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE posebna revizija tužene.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gž br.408/20 od 19.03.2020. godine

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Somboru Gž br.408/20 od 19.03.2020. godine odbijena je žalba tužene i potvrđena je prvostepena presuda Osnovnog suda u Somboru P 1626/18 od 10.12.2019. godine, kojom je utvrđena ništavost odredbe člana 5. stav 5.1 (člana 6. stav 6.1.) Ugovora o stambenom kreditu, odnosno člana 4. Ugovora o kreditu za kupovinu nepokretnosti, zaključenih između tužilaca i prethodnika tužene, obavezana tužena da tužiocima isplati novčane iznose naplaćene po ništavim odredbama sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i naknadi tužiocima parnične troškove. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv drugostepene presude, tužena je blagovremeno izjavila posebnu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava. Pozvala se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku i potrebu ujednačavanja sudske prakse.

Po članu 404. Zakona o parničnom postupku revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji, jer nema potrebe da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nije potrebno ni novo tumačenje prava, kao ni ujednačavanja sudske prakse. Kao primer suprotne prakse revident se pozvao na presude drugostepenog suda. Međutim, u predmetnom sporu, obzirom da pobijana drugostepena presuda ne odstupa od shvatanja usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj dana 22.05.2018. godine ujednačavanje prakse nije potrebno. U sudskim sporovima u kojima se tužbenim zahtevom traži oglašavanje ništavim odredaba ugovora o kreditu kojima je utvrđeno pravo banke da od korisnika kredita naplati troškove obrade kredita i puštanja kredita u tečaj, a s obzirom na to da troškovi obrade kredita nastaju prilikom odobravanja kredita i da su troškovi puštanja kredita u tečaj poznati na dan obračuna kredita, ti troškovi moraju biti uključeni u obračun efektivne kamatne stope i mogu biti naplaćeni samo kroz obračun efektivne kamatne stope.

Sa iznetih razloga na osnovu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu jedan izreke ovog rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku i odlučio da revizija nije dozvoljena jer je izjavljena protiv presude protiv koje se ne može izjaviti .

Prema odredbi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena. Sporovi male vrednosti po članu 468. stav 1. Zakona o parničnom postupku su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba je u predmetnom sporu podneta dana 17.10.2018. godine. Tužbeni zahtev se odnosi na utvrđenje ništavosti odredbe ugovora i potraživanje u novcu. Tužioci su formalni suparničari pa se dozvoljenost revizije ceni prema vrednosti predmeta spora za svakog posebno. Najviša vrednost spora je iznos od 19.329,35 dinara što je vrednost u okviru cenzusa za spor male vrednosti. Kako je predmetni spor spor male vrednosti, revizija tužene nije dozvoljena.

Na osnovu izloženog i člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je reviziju odbacio kao nedozvoljenu.

Predsednik veća-sudija,

dr. Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.