Odbacivanje revizije zbog vrednosti pobijanog dela ispod zakonskog revizijskog cenzusa
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužioca kao nedozvoljenu u sporu radi naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade. Utvrđeno je da vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude iznosi 33.904,47 evra, čime ne prelazi propisani zakonski cenzus od 40.000 evra za dozvoljenost revizije.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3938/2024
17.09.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vladislave Milićević, predsednika veća, Radoslave Mađarov i Vesne Filipović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Marković, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Zvonko Sabo, advokat iz ... i VV iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Ivković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2291/23 od 20.12.2023. godine, u sednici održanoj 17.09.2026. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2291/23 od 20.12.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Somboru P 85/21 od 29.05.2023. godine, ispravljene rešenjem istog suda od 30.08.2023. godine, stavom prvim izreke utvrđeno je da je tužba u pogledu tražene buduće rente (stav 1. tužbenog zahteva iz tužbe) povučena. Stavovima drugim i trećim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahatev i obavezani su tuženi da tužiocu solidarno isplate na ime naknade materijalne štete - izgubljene zarade za period od 21.03.2006. godine do 31.12.2020. godine: na ime glavnog potraživanja iznos od 5.499.050,29 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos počev od 29.05.2023. godine do isplate, dok je odbijen zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 11.02.2021. godine do 29.05.2023. godine. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev da se obavežu tuženi da tužiocu solidarno na ime materijalne štete zbog izgubljenih zarada za period od 21.03.2006. godine do 31.12.2020. godine isplate iznos preko dosuđenog iznosa od 5.499.040,29 dinara do zahtevanog iznosa od 9.566.689,55 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na tu razliku počev od 11.02.2012. godine do isplate. Stavom petim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 753.209,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2291/23 od 20.12.2023. godine, stavom prvim izreke, žalbe su delimično usvajene, a delimično odbijene, prvostepena presuda, sa ispravkom, je preinačena u odbijajućem delu tako što su obavezani tuženi da tužiocu, pored dosuđenog iznosa, isplate još iznos od 171.830,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 29.05.2023. godine do isplate; u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka je smanjena obaveza tuženih na iznos od 729.068,40 dinara, dok je u delu kojim je usvojen tužbeni zahtev i preostalom nepreinačenom odbijajućem delu navedena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 44.473,20 dinara. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženih za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu kojom je potvrđena prvostepena presuda u odbijajućem delu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju iz svih razloga predviđenih članom 407. Zakona o parničnom postupku.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011...18/2020 i 10/2023 – drugi zakon), Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 11.10.2013. godine a preinačena 16.03.2021. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela na dan preinačenja iznosi 3.985.809,26 dinara, a što predstavlja dinarsku protivvrednost prema srednjem kursu NBS 33.904,47 evra.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to Vrhovni sud primenom člana 403. stav 3. ZPP nalazi da revizija tužioca nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Vladislava Milićević,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 14435/2024: Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju revizije zbog male vrednosti spora
- Rev 7666/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije zbog vrednosnog cenzusa
- Rev 2275/2025: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu radi duga
- Rev 9687/2025: Odluka Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 10584/2025: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu radi sticanja bez osnova
- Rev 8005/2025: Nedozvoljenost revizije u imovinskopravnom sporu ispod zakonom propisanog vrednosnog cenzusa
- Rev 15294/2024: Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju revizije u sporu male vrednosti