Obligacioni spor radi naplate duga po osnovu ugovora o zajmu
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužene u sporu za povraćaj pozajmljenog novca. Nižestepeni sudovi su utvrdili da tužena nije vratila dug, a Vrhovni sud je ocenio da vrednost spora ne ispunjava uslove za dozvoljenost revizije niti postoje posebni razlozi.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3979/2025
26.11.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Tošić, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Sava Nikolić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 589/19 od 13.02.2020. godine, u sednici održanoj 03.12.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 589/19 od 13.02.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 589/19 od 13.02.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 589/19 od 13.02.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Velikoj Plani, Sudska jedinica u Smederevskoj Palanci P 1953/17 od 09.08.2018. godine, u stavu prvom izreke kojim je obavezana tužena da tužiocu isplati 3.530 evra, u dinarskoj protivvrednosti sa kamatom od dana presuđenja do isplate, po stopi koju propisuje Centralna evropska banka u dinarskoj protivvrednosti i po najvišem kursu NBS na dan isplate, kao i u delu stava drugog izreke kojim je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 143.676.00 dinara. Stavom drugim izreke, preinačena je odluka o kamati na iznos troškova parničnog postupka, sadržana u stavu drugom izreke prvostepene presude, tako što je obavezana tužena da tužiocu na iznos troškova parničnog postupka isplati zakonsku zateznu kamatu od izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, iz svih zakonskih razloga, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011...10/2023, u daljem tekstu: ZPP) Vrhovni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. tog člana.
Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbi Zakona o obligacionim odnosima i primenom pravila o teretu dokazivanja, obavezana je tužena da tužiocu isplati iznos novca koji joj je tužilac u periodu od 20.02.2012. godine do 11.01.2013. godine pozajmio radi rešavanja finansijskih problema u poslovanju njene radnje, jer tužena nije dokazala da je tužiocu vratila pozajmljeni novac u ugovorenom roku, niti nakon prijema opomene pred utuženje.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Tužena nije uz reviziju dostavila pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju o istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pri čemu pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Revizijom se osporava ocena dokaza i pravilno utvrđeno činjenično stanje i ukazuje se na bitne povrede odredaba parničnog postupka, što nisu razlozi za posebnu reviziju, čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem uslova propisanih u članu 404. stav 1 ZPP, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 04.04.2014. godine. Vrednost predmeta spora je 3.530 evra, u dinarskoj protivvrednosti.
Kako vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 22830/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u imovinskopravnom sporu zbog vrednosti
- Rev 13802/2022: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u imovinskopravnom sporu
- Rev 2744/2024: Odbacivanje revizije u imovinskopravnom sporu zbog nedostizanja propisane vrednosti predmeta spora
- Rev 5143/2025: Dokazivanje postojanja usmenog ugovora o zajmu u imovinskom sporu
- Rev 24130/2023: Rešenje o neprihvatanju i odbacivanju revizije u sporu zbog duga
- Rev 11020/2024: Odbacivanje posebne revizije zbog nedovoljne vrednosti predmeta spora
- Rev2 1159/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije zbog vrednosti spora