Presuda Vrhovnog suda o odbijanju revizije u sporu za izmenu odluke o izdržavanju

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbio kao neosnovanu reviziju tuženog oca, potvrđujući odluku o povećanju njegovog doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta. Utvrđeno je da su se okolnosti promenile usled uzrasta deteta, što je dovelo do povećanja njegovih životnih potreba.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4138/2025
24.04.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilaca mal. AA, koga zastupa zakonska zastupnica - majka BB i BB, oboje iz ..., čiji je punomoćnik Sofija Španović, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Ališić, advokat iz ..., radi izmene odluke o visini izdržavanja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 554/24 od 30.10.2024. godine, u sednici održanoj 24.04.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 554/24 od 30.10.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P2 475/23 od 06.06.2024. godine, stavom prvim izreke, određeno je da se menja obaveza izdržavanja utvrđena presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Inđiji P2 558/2013 od 11.06.2013. godine. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi VV iz ... da na ime svog dorpinosa za izdržavanje tužioca mal. AA iz ..., plaća mesečni iznos od 15.000,00 dinara, dok za to postoje zakonski uslovi, do petog u mesecu za tekući mesec, počev od 02.10.2023. godine, kao dana podnošenja tužbe, uplatom putem poštanske uplatnice na adresu majke ,zakonske zastupnice BB. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tuženi liši roditeljskog prava u odnosu na maloletnog tužioca u delu davanja saglasnosti za podnošenje zahteva za izdavanje putne isprave, zahteva za izdavanje uverenja o državljanstvu, za promenu adrese prebivališta deteta na svoju adresu, za upis deteta u školu, za putovanje u inostranstvo i putovanje deteta sa drugim licem u inostranstvo uz saglasnost samo majke i zakonske zastupnice, te saglasnosti da bude samostalni pratilac deteta u zdravstvenim ustanovama, kao i zahtev tužilje za nakndu troškova parničnog postupka. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da mal. tužiocu mal. AA naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 60.750,00 dinara, dok je u preostalom delu zahtev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan. Stavom petim izreke, mal. tužilac je oslobođen obaveze plaćanja troškova sudskih taksi.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 554/24 od 30.10.2024. godine, stavom prvim izreke, žalba tuženog je delimično usvojena, delimično odbijena i presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P2 475/23 od 06.06.2024. godine, preinačena u delu odluke o troškovima parničnog postupka tako što se iznos troškova postupka dosuđen mal. tužiocu u iznosu od 60.750,00 dinara snižava na iznos od 49.500,00 dinara, a u preostalom pobijanom a nepreinačenom delu prvostepena presuda je potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je u delu kojim je odlučeno o visini njegovog doprinosa za izdržavanje mal tužioca ( preko iznosa od 12.000,00 dinara) i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Zakonska zastupnica mal. tužioca je podnela odgovor na reviziju sa predlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

Ispitujući pravilnost drugostepene presude u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon) u vezi člana 202. Porodičnog zakona, Vrhovni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti. Takođe, neosnovano se sadržinom revizije ukazuje da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP-a, s obzirom na to da je činjenično stanje ono koje je utvrđeno u prvostepenoj presudi. Nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. stav 1. ZPP s`obzirom na to da je drugostepeni sud ocenio sve bitne žalbene navode.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tokom trajanja vanbračne zajednice parničnih stranaka rođen je ...2011. godine, njihov sin AA. Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Inđiji P2 558/2013 od 11.06.2013. godine, mal. tužilac je poveren majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, uređen je način održavanja ličnih odnosa deteta sa ocem koji je obavezan da doprinosi njegovom izdržavanju sa 10.000,00 dinara mesečno. Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P2 254/14 od 21.10.2014. godine izmenjen je način održavanja ličnih odnosa mal. AA sa ocem ustanovljen presudom od 11.06.2013. godine. U međuvremenu su se promenile okolnosti, mal. tužilac je stariji sada ima 13 godina i pohađa šesti razred osnovne škole, pa su njegove potrebe veće, u pogledu ishrane, higijene, odeće, obuće, školskih i vannastavnih aktivnosti. Utvrđeno je da mesečne potrebe za mal. AA iznose između 30.000,00 i 40.000,00 dinara. Zakonska zastupnica - majka je po zanimanju vaspitač, zaposlena je u PU „...“ u ... gde ostvaruje zaradu oko 70.000,00 dinara, mesečno i živi sa vanbračnim suprugom i njihovim zajedničkim detetom u iznajmljenom stanu za čiju zakupninu i režijske troškove izdvajaju mesečno iznos od oko 50.000,00 dinara. Vanbračni suprug tužilje radi u restoranu „...“ u ... gde ostvaruje zaradu u visini od 80.000,00 dinara. Pored navedenih poslova tužilja - zakonska zastupnica i njen vanbračni suprug imaju privatni posao, ketering „...“. Osim izdržavanja dece tužilja nema obaveze izdržavanja drugih lica. Tuženi je završio ... školu u Novom Sadu. Promenio je prezime „prezivao se ... po ocu a sada nosi majčino prezime VV“. Vlasnik je firme „VV“ koja je trenutno u mirovanju. Mesečno ostvaruje prihode u visini između 50.000,00 i 60.000,00 dinara. Uredno je plaćao izdržavanje u visini od 10.000,00 dinara i maloletnom tužiocu je davao novac za rođendan i praznike. Živi u kući čiji je vlasnik njegova majka. Mesečno plaća režije za kuću u visini od oko 10.000,00 do 15.000,00 dinara. Pored izdržavanja maloletnog tužioca nema obavezu izdržavanja drugih lica. Prilikom odlučivanja sudovi su imali u vidu minimalnu sumu izdržavanja određenu odredbom člana 160. stav 1. Porodičnog zakona koja prema poslednjim objavljenim podacima nadležnog ministarstva iznosi 45.741,00 dinar.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo iz člana 164. Porodičnog zakona - PZ nalazeći da su se stekli uslovi za izmenu visine izdržavanja određene ranijom odlukom (presudom Osnovnog suda u Semskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Inđiji P2 558/2013 od 11.06.2013. godine), odnosno povećanje obaveze tuženog, ocenjujući da tuženi ima mogućnosti da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog AA plaća mesečni iznos od 15.000,00 dinara počev od 02.10.2023. godine, kao dana podnošenja tužbe.

Pravilno su nižestepeni sudovi primenili odredbu člana 160. PZ, kojom su propisani način i uslovi pod kojima se određuje iznos izdržavanja - prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja (koje zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveze da izdržavanja druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja), pri čemu se vodi računa o minimalanoj sumi izdržavanja, kao i odredbu člana 162. stav 3. istog zakona koja propisuje da visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj - dužnik izdržavanja , a sve u najboljem interesu maloletnog AA u skladu sa članom 6. i 266. PZ.

Po oceni Vrhovnog suda, promenile su se okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka o visini doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta u smislu člana 164. PZ, a koje opravdavaju povećanje visine izdržavanja. Od donošenja ranije odluke izmenile su se okolnosti na strani mal. tužioca u tom smislu što je tada bio mlađeg uzrasta i tada su njegove potrebe bile znatno manje nego sada kada je jedanaest godina stariji, jer se potrebe koje se ogledaju u ishrani, odevanju, higijeni, obrazovanju, stanovanju i razonodi, povećavaju sa uzrastom deteta. Naime, pravilno su nižestepeni sudovi primenom odredaba čl. 160-163 PZ, utvrdili potrebe maloletnog tužioca koje su uslovljene njegovim godinama i potrebama za obrazovanjem, a koje tuženi nije osporavao, kao i mogućnosti dužnika izdržavanja - tuženog, koje su uslovljene njegovim prihodima, mogućnostima za zaposlenje i sticanjem zarade, njegovim godinama života i radnom sposobnošću, te njegovim ličnim potrebama. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja i primenjujući na njih kriterijume za određivanje izdržavanja, ovaj sud smatra da je pravilan zaključak drugostepenog suda da je tuženi u mogućnosti da, suprotno revizijskim navodima, na ime svog doprinosa za izdržavanje svog deteta plaća iznos od 15.000,00 dinara mesečno koji je minimalan s obzirom na uzrast maloletnog AA i njegove utvrđene potrebe. Dosuđenim izdržavanjem obezbeđuju se životni i zdravstveni uslovi za pravilan i potpuni razvoj deteta, a istovremeno se ne ugrožava egzistencija samog tuženog, kao dužnika izdržavanja, naročito imajući u vidu da tuženi ne doprinosi njegovom izdržavanju na drugi način kao i okolnost da je doprinosio izdržavanju maloletnog deteta iznosom koji je daleko ispod zakonskog minimuma.

Neosnovani su navodi revizije tuženog da sud nije pravilno utvrdio njegove materijalne mogućnosti, s obzirom da su nižestepeni sudovi pravilno cenili činjenicu da tuženi ostvaruje zaradu u iznosu od oko 50.000,00 - 60.000,00 dinara, da je zdrav i radno sposoban i da je vlasnik firme koja je trenutno u mirovanju, ali da ga to ne oslobađa obaveze da doprinosi izdržavanju svog deteta. Pri tome, tuženi je u obavezi da angažuje sve mogućnosti i uloži dodatni napor da na sve dozvoljene načine obezbedi sredstva kako za svoje, tako i za izdržavanje svog deteta, što je njegova zakonska obaveza u smislu člana 167. stav 2. PZ, a koje se ni pod kojim uslovima, ni u kakvoj teškoj materijalnoj životnoj situaciji, ne može osloboditi. Ostala sredstva za izdržavanje zajedničkog deteta obezbediće njegova majka, koja je to i do sada činila, a kojoj se u doprinos za izdržavanje uračunava i svakodnevni rad i staranje da se detetu obezbede uslovi za pravilan rast i razvoj. Takođe, s porastom potreba mal. AA i povećanju životnog standarda tuženog maloletnom detetu stoji na raspolaganju zahtev za povećanje doprinosa za izdržavanje.

Bez uticaja su navodi revizije u kojima se osporava odluka o troškovima postupka s`obzirom na to da o naknadi troškova postupka u vezi sa porodičnim odnosima sud odlučuje po slobodnoj oceni u svakoj konkretnoj parnici vodeći računa o razlozima pravičnosti (član 207. PZ).

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Mirjana Andrijašević,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.