Nedozvoljenost posebne revizije u komunalnom sporu male vrednosti
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud ne dozvoljava odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacuje je kao nedozvoljenu. Spor se odnosi na dug za komunalne usluge, čija vrednost ne prelazi cenzus za sporove male vrednosti, te revizija nije dozvoljena.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4253/2019
23.07.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Katarine Andrić Manojlović, Danijele Nikolić i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužioca JP „Vodovod'' iz Vranja, protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Slobodan Nikolić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4449/18 od 11.07.2019. godine, u sednici održanoj 23.07.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4449/18 od 11.07.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4449/18 od 11.07.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P 920/16 od 04.09.2018. godine, u prvom stavu izreke, održan je delimično na snazi zaključak o izvršenju izvršitelja Žikice Trajkovića Ivk ../15 od 18.01.2016. godine, pa je tuženi obavezan da tužiocu, na ime duga za pruženu komunalnu uslugu i isporučeni komunalni proizvod za period 01.06.2012. godine do 30.09.2014. godine, isplati iznos od 70.984,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 09.11.2015. godine do isplate, kao i da isplati troškove izvršenja u celosti u iznosu od 5.735,00 dinara. U drugom stavu izreke, ukinut je zaključak o izvršenju izvršitelja Žikice Trajkovića Ivk ../15 od 18.01.2016. godine za iznos glavnog duga preko dosuđenog u prvom stavu izreke presude do tužbom traženog iznosa od 73.969,00 dinara. U trećem stavu izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.739,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4449/18 od 11.07.2019. godine, u prvom stavu izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i prvostepena presuda potvrđena u prvom i trećem stavu izreke. U drugom stavu izreke, odbačena je žalba tuženog izjavljena na drugi stav izreke prvostepene presude, kao nedozvoljena. U trećem stavu izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. ZPP.
Prema odredbi člana 404. stava 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava, a prema stavu 2. istog člana ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije ocenjuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Ocenjujući dozvoljenost izjavljene revizije iz člana 404. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Naime, pravno pitanje na koje se u reviziji ukazuje nije od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, već je vezano za utvrđeno činjeničnu podlogu i rešenje spornog odnosa stranaka, a nema ni potrebe za ujednačavanjem sudske prakse. Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovima u kome se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000,00 dinara po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno o sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome je postupak pokrenut 09.11.2015. godine, a da vrednost spora iznosi 73.969,00 dinara, odnosno da taj iznos ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, znači da se radi o sporu male vrednosti, pa je revizija tuženog nedozvoljena, primenom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 17852/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 13817/2022: Odbačena revizija u sporu male vrednosti kao nedozvoljena
- Rev 12558/2022: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti o naplati advokatskih usluga
- Rev 3118/2021: Odbačena revizija u sporu male vrednosti zbog zakonske nedozvoljenosti
- Rev 3025/2019: Odbačena revizija u sporu male vrednosti kao nedozvoljena
- Rev 6447/2022: Odluka Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 2537/2020: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti radi naknade štete