Odbačena revizija tuženog u sporu radi poništaja izbora organa advokatske komore

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji, a redovnu je odbacio kao nedozvoljenu. Razlog je što ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, dok je vrednost predmeta spora ispod zakonom propisanog cenzusa za izjavljivanje revizije.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4328/2018
13.05.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Božidara Vujičića i Jelice Bojanić Kerez, članova veća, u parnici tužioca Advokatske komore Beograd, čiji je punomoćnik Nebojša Avlijaš, advokat iz ... i AA, advokata iz ..., protiv tuženog Advokatske komore Republike Srbije iz Beograda, čiji je punomoćnik Žarko Borovčanin, advokat iz ..., radi poništaja izbora organa pravnog lica, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1492/16 od 31.03.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 13.05.2020. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog Advokatske komore Srbije iz Beograda, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1492/16 od 31.03.2016. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog Advokatske komore Srbije iz Beograda, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1492/16 od 31.03.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 1071/15 od 02.10.2015. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P 1071/15 od 09.11.2015. godine, stavom I izreke, odbijeni su prigovori (apsolutne) nenadležnosti suda, stvarne nenadležnosti Višeg suda, neblagovremenosti i nedozvoljenosti tužbe, kao neosnovani. Stavom II izreke, poništena je odluka Izborne komisije tuženog br. 84-4/2012 od 11.02.2012. godine. Stavom III izreke, određena je privremena mera tako što je organima tuženog izabranim 11.02.2012. godine, zabranjeno da sazivaju sednice Skupštine Upravnog odbora tuženog, da predlažu dnevni red za te sednice i predsedavaju im, da potpisuju odluke i druge akte koje donosi Skupština i Upravni odbor tuženog, da donose rešenja kada se odluke donose u upravnom postupku, da izvršavaju odluke Skupštine i Upravnog odbora tuženog, da učestvuju u radu Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca, da učestvuju u radu organa advokatskih komora u sastavu tuženog sa državnim i pravosudnim organima, advokatskim komorama i drugim profesionalnim i stručnim organizacijama iz zemlje i inostranstva, do pravnosnažnog okončanja postupka u ovoj parnici. Stavom IV izreke, obavezan je tuženi da tužiocima, kao solidarnim poveriocima, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 48.000,00 dinara.

Rešenjem Višeg suda u Beogradu P 1071/15 od 27.11.2015. godine, odbijen je predlog tuženog za ukidanje privremene mere određene rešenjem iz stava trećeg izreke presude istog suda P 1071/15 od 02.10.2015. godine, kao neosnovan.

Rešenjem istog suda P 1071/15 od 02.02.2016. godine, odbijen je predlog tuženog za ukidanje potvrde izvršnosti privremene mere određene stavom trećim izreke presude tog suda P 1071/15 od 02.10.2015. godine, kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1492/16 od 31.03.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tuženog i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 1071/15 od 02.10.2015. godine, ispravljena rešenjem od 20.11.2015. godine. Stavom drugim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđeno rešenje Višeg suda u Beogradu P 1071/15 od 27.11.2015. godine. Stavom trećim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tuženog i potvrđeno rešenje Višeg suda u Beogradu P 1071/15 od 02.02.2016. godine. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugostepenom postupku tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Predložio je da se o reviziji odlučuje kao posebno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa u interesu ravnopravnosti građana, novog tumačenja prava i ujednačavanja sudske prakse.

U smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11 ... 87/18), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrhovni kasacioni sud nalazi da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi propisani citiranom odredbom Zakona, pošto ne postoji potreba razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa i ujednačavanja sudske prakse, niti novog tumačenja prava, uzimajući u obzir vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge usvajanja tužbenog zahteva. Tuženi ukazuje da su, kako Apelacioni tako i Viši sud u Beogradu, odlučivali u pravnoj stvari koja ne spada u nadležnost parničnog suda, tj.suda opšte nadležnosti. Međutim, to pravno pitanje je, u ovoj parnici, raspravljeno rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Us 48/2014 od 19.03.2015. godine, tako što je, povodom sukoba stvarne nadležnosti Upravnog suda i Višeg suda u Beogradu, odlučeno da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Viši sud u Beogradu. Ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, imajući u vidu da tuženi, uz reviziju, nije priložio drugačiju odluku suda.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog, pa je, u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odlučeno kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije tuženog, na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe

Tužioci su tužbu sudu podneli dana 10.06.2014. godine, u kojoj je, kao vrednost predmeta spora naveden iznos od 310.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se radi o imovinsko-pravnom sporu u kom vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe (2.776 evra), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu drugom izreke ovog rešenja doneo u smislu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.