Nedozvoljenost revizije protiv rešenja o troškovima parničnog postupka
Kratak pregled
Vrhovni sud odbacuje kao nedozvoljenu reviziju tužioca izjavljenu protiv pravnosnažnog rešenja o troškovima postupka. Troškovi postupka predstavljaju sporedno traženje, te rešenje o njima ne podleže reviziji, osim ako nisu glavni predmet spora, što ovde nije slučaj.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4464/2025
10.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca-protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Milena Milutinov, advokat iz ..., protiv tužene-protivtužilje BB iz ..., čiji je punomoćnik Mile Korać, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine po osnovu sticanja u bračnoj zajednici, odlučujući o reviziji tužioca-protivtuženog izjavljenog protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2117/24 od 27.09.2024. godine, u sednici održanoj 10.09.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca-protivtuženog izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2117/24 od 27.09.2024. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca-protivtuženog izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2117/24 od 27.09.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 277/2021 od 20.05.2024. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da su parnične stranke po osnovu zajedničkog sticanja u braku nosioca prava svojine sa udelima od po ½ na putničkom vozilu bliže određenom u izreci presude, što su dužne priznati jedna drugoj. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2117/24 od 27.09.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojena je žalba tužene-protivtužilje i preinačeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude, tako što je obavezan tužilac-protivtuženi da tuženoj-protivtužilji naknadi troškove prvostepenog postupka u iznosu od 884.425,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac- protivtuženi da tuženoj-protivtužilji naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 67.500,00 dinara.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilac- protivtuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujedanačavanja sudske prakse.
Zakonom o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 18/20 i 10/23 - drugi zakon) su propisani uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije i to isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, da se ujednači sudska praksa ili postoji potreba za novim tumačenjem prava.
Izjavljenom revizijom osporava se pravnosnažna odluka o troškovima parničnog postupka. Kako protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za naknadu troškova postupka primenom procesnih odredbi ZPP-a ne može da se izjavi posebna revizija zbog pogrešen primene procesnog prava, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, zbog čega je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je našao da ova revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP propisano je da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Prema odredbi stava 2. ovog člana revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.
Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev.
Prema tome, pod glavnim zahtevom u smislu navedenog člana podrazumeva se zahtev stranke zbog koga se postupak vodi, dok se sporednim traženjem smatraju zahtevi stranke koji se ističu povodom ili sa glavnim zahtevom, odnosno potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtev. Sporedna traženja se uzimaju u obzir samo kada se traže kao glavno potraživanje i tada se prema tom potraživanju određuje vrednost predmeta spora.
U konkretnom slučaju, tužilac-protivtuženi revizijom osporava pravnosnažnu odluku o troškovima parničnog postupka. Dakle, izjavljena je protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužene-protivtužilje i to primenom procesnih odredbi ZPP-a, pa je s obzirom na vrstu pobijane odluke revizija nedozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. u vezi člana 420. stav 6. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković