Presuda Vrhovnog suda o povredi autorskog prava neovlašćenim objavljivanjem fotografija

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbio reviziju tuženog u delu kojim je utvrđena povreda autorskog prava tužioca, a odbacio je reviziju u delu koji se odnosi na naknadu štete zbog vrednosti spora. Potvrđeno je da neovlašćeno objavljivanje fotografija predstavlja povredu imovinskih i moralnih prava autora.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4501/2024
13.03.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Vesne Mastilović i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Bogdanović, advokat iz ..., protiv tuženog Društvo za novinsko izdavačku delatnost „DAN GRAF“ d.o.o. Beograd, čiji je punomoćnik Dejan Bogdanović, advokat iz ..., radi utvrđenja povrede autorskog prava i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž4 120/23 od 12.10.2023. godine, u sednici održanoj 13.03.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Beogradu Gž4 120/23 od 12.10.2023. godine, u delu kojim je potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P4 188/21 od 25.01.2023. godine u stavu prvom izreke.

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Beogradu Gž4 120/23 od 12.10.2023. godine, u preostalom delu.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Beogradu Gž4 120/23 od 12.10.2023. godine u preostalom delu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P4 188/21 od 25.01.2023. godine, stavom I izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je tuženi povredio autorska prava tužioca, tako što je dana ....2020. godine na internet sajtu www. ... .rs neovlašćeno javno saopštio autorska dela, javno saopštio autorska dela bez naznačenja imena ili pseudonima tužioca kao autora i autorska dela saopštio u nepotpunoj formi i to fotografije „..“ i „...“, čime je tužiocu naneo imovinsku i neimovinsku štetu. Stavom II izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade imovinske štete zbog povrede autorskog prava, jer je dana ....2020. godine na internat sajtu www. ... .rs neovlašćeno javno saopštio autorsko delo tužioca – fotografiju „...“, isplati iznos od 17.605,635 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.01.2023. godine do isplate. Stavom III izreke, delimično je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca u delu u kome je tražio da sud obaveže tuženog da mu na ime naknade imovinske štete zbog povrede autorskog prava, jer je dana ....2020. godine na internat sajtu www. ... .rs neovlašćeno javno saopštio autorsko delo tužioca – fotografiju „...“, isplati iznos od još 19.365,00 dinara, preko dosuđenog iznosa od 17.605,635 dinara, do traženog iznosa 17.625,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.01.2020. godine do 24.01.2023. godine. Stavom IV izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da na ime naknade imovinske štete zbog povrede autorskog prava, jer je dana ....2020. godine na internat sajtu www. ... neovlašćeno javno saopštio autorsko delo tužioca – fotografiju „...“ isplati iznos od 17.605,635 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.01.2023. godine do isplate. Stavom V izreke, delimično je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca u delu u kome je tražio da sud obaveže tuženog da mu na ime naknade imovinske štete zbog povrede autorskog prava, jer je dana 16.01.2020. godine na internat sajtu www. ... .rs neovlašćeno javno saopštio autorsko delo tužioca – fotografiju „...“ isplati iznos od još 19.365,00 dinara, preko dosuđenog iznosa od 17.605,635 dinara, do traženog iznosa 17.625,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.01.2020. godine do 24.01.2023. godine. Stavom VI izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade neimovinske štete zbog povrede moralnih prava autora javnim saopštavanjem autorskog dela tužioca – fotografije „...“ bez naznačenja imena ili pseudonima autora, isplati iznos od 20.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 25.01.2023. godine do isplate. Stavom VII izreke, delimično je odbijen tužbeni zahtev tužioca u delu u kome je tražio da sud obaveže tuženog da mu na ime neimovinske štete zbog povrede moralnih prava autora javnim saopštavanjem autorskog dela tužioca – fotografije „...“, bez naznačenja imena ili pseudonima autora, isplati iznos od još 30.000,00 dinara preko dosuđenog iznosa od 20.000,00 dinara do traženog iznosa od 50.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 25.01.2023. godine do isplate. Stavom VIII izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade neimovinske štete zbog povrede moralnih prava autora javnim saopštavanjem autorskog dela tužioca – fotografije „...“ bez naznačenja imena ili pseudonima autora, isplati iznos od 20.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 25.01.2023. godine do isplate. Stavom IX izreke, delimično je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca u delu u kome je tražio da sud obaveže tuženog da mu na ime neimovinske štete zbog povrede moralnih prava autora javnim saopštavanjem autorskog dela tužioca – fotografije „...“ bez naznačenja imena ili pseudonima autora, isplati iznos od još 30.000,00 dinara preko dosuđenog iznosa od 20.000,00 dinara do traženog iznosa od 50.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 25.01.2023. godine do isplate. Stavom X izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade neimovinske štete zbog povrede moralnih prava autora javnim saoštavanjem autorskog dela tužioca – fotografije „...“ u nepotpunoj formi isplati iznos od 10.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 25.01.2023. godine do isplate. Stavom XI izreke, delimično je odbijen kao neosnovan tužioca u delu kojim je tražio da sud obaveže tuženog da tužiocu na ime naknade neimovinske štete zbog povrede moralnih prava autora javnim saoštavanjem autorskog dela tužioca – fotografije „...“ u nepotpunoj formi isplati iznos od još 40.000,00 dinara, preko dosuđenog iznosa od 10.000,00 dinara do traženog iznosa od 50.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 25.01.2023. godine. Stavom XII izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade neimovinske štete zbog povrede moralnih prava autora javnim saoštavanjem autorskog dela tužioca – fotografije „...“ u nepotpunoj formi isplati iznos od 10.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 25.01.2023. godine do isplate. Stavom XIII izreke, delimično je odbijen kao neosnovan zahtev tužioca u delu kojim je tražio da sud obaveže tuženog da tužiocu na ime naknade neimovinske štete zbog povrede moralnih prava autora javnim saoštavanjem autorskog dela tužioca – fotografije „...“ u nepotpunoj formi isplati iznos od još 40.000,00 dinara, preko dosuđenog iznosa od 10.000,00 dinara do traženog iznosa od 50.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 25.01.2023. godine. Stavom XIV izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 59.215,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od nastupanja uslova za izvršenje presude do isplate. Stavom XV izreke, odbijen je zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova postupka od 59.215,00 dinara za period od 25.01.2023. godine do nastupanja uslova za izvršenje.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž4 120/23 od 12.10.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tuženog i potvrđena je presuda Višeg suda u Beogradu P4 188/21 od 25.01.2023. godine u stavu I, II, IV, VI, VII, VIII, IX, X, XI, XII i XIII izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu XIV izreke, tako što je tuženi obavezan da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 63.715,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od nastupanja uslova za izvršenje do isplate. Stavom trećim izreke, odbijeni su zahtevi tužioca i tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u delu kojim je potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P4 188/21 od 25.01.2023. godine u usvajajućem delu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči u smislu člana 403. stav 2. tačka 1. i člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu u delu koji se odnosi na utvrđenje povrede autorskog prava tužioca, primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23 – drugi zakon) i ocenio da revizija tuženog u tom delu nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, na internet sajtu tuženog www. ... .rs dana ....2020. godine, saoštene su fotografije „....“ sa naslovnice i fotografija „...“ na unutrašnjoj strani nedeljnika „NIN“ , kao najava intervjua objavljenog u tom časopisu. Na fotografiji „...“ prikazan je portret BB u ... a na fotografiji „...“ prikazan je BB kako sedi sa ... . Ispod fotografija kao izvor je označen „foto: NIN/... . Fotografije su saopštene bez saglasnosti tužioca i u nepotpunoj formi.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da je tuženi povredio imovinska i moralna tužioca zaštićena Zakonom o autorskom i srodnim pravima, jer je bez saglasnosti tužioca, kao autora fotografija, saopštio predmetne fotografije kao autorska dela tužioca, saopštio ih u nepotpunoj formi i bez naznačenja imena ili pseudonims tužioca, kao autora, pa tužilac osnovano zahteva utvrđenje povrede svog autorskog prava u smislu odredbe člana 205. u vezi sa članovima 15, 16, stav 1., 17, 19, 20. stav 1., 30. i 31. tog zakona.

Autorsko delo propisano je članom 2. Zakona o autorskom i srodnim pravima, tako što je to originalna duhovna tvorevina autora, izražena u određenoj formi, bez obzira na njegovu umetničku, naučnu ili drugu vrednost, njegovu namenu, veličinu, sadržinu ili način ispoljavanja, kao i dopuštenog javnog saopštavanja javne sadržine (stav 1). Autorskim delom smatraju se naročito, između ostalog, fotografije (stav 2. tačka 9). Sadržina autorskog prava propisana je u odredbama članova 14.-18. Zakona o autorskom i srodnim pravima, tako što autor ima isključivo pravo da mu se prizna autorstvo na njegovom delu (član 14); da njegovo ime, pseudonim ili znak budu naznačeni na svakom primerku dela, odnosno navedeni prilikom svakog javnog saopštavanja dela, izuzev ako je to, s obzirom na konkretni oblik javnog saopštavanja dela, tehnički nemoguće ili necelishodno (član 15); da objavi svoje delo i da odredi način na koji će se ono objaviti (član 16. stav 1); da štiti integritet svog dela suprotstavljanjem izmenama svog dela od strane neovlašćenih lica i suprotstavljanjem javnom saopštavanju svog dela u izmenjenoj ili nepotpunoj formi, vodeći računa o konkretnom tehničkom obliku saopštavanju dela i dobroj poslovnoj praksi, te da daje dozvolu za preradu svog dela (član 17); da se suprotstavlja iskorišćavanju svog dela na način koji ugrožava ili može ugroziti njegovu čast ili ugled. Autor ima isključivo pravo da drugome dozvoli ili zabrani beleženje i umnožavanje svog dela u celosti ili delimično, bilo kojim sredstvima, u bilo kom obliku, na bilo koji trajni ili privremeni, posredni ili neposredni način, u smislu odredbe člana 20. stav 1. navedenog zakona. Pravo na javno saopštavanje, uključujući interaktivno činjenje dela dostupnim javnosti, propisano je odredbom člana 30. istog zakona, tako što autor ima isključivo pravo da drugome zabrani ili dozvoli javno saopštavanje dela, uključujući činjenje dela dostupnim javnosti žičnim ili bežičnim putem na način koji omogućuje pojedincu individualni pristup delu sa mesta i u vreme koje on odabere (stav 1). Pravo na prilagođavanje, aranžiranje i drugu izmenu dela, propisana odredbom člana 31. zakona, tako što autor ima isključivo pravo da druge dozvoli ili zabrani prilagođavanje, prevođenje i druge izmene dela.

U konkretnom slučaju, tuženi je povredio autorsko pravo tužioca javnim saopštavanjem njegovih autorskih dela –fotografija „...“ i „...“, tako što je fotografije saopštio bez saglasnosti tužioca, nije označio ime ili pseudonim tužioca kao autora i što je njegova autorska dela saopštio u nepotpunoj formi, pa tužilac osnovano traži utvrđenje povrede svog autorskog prava, u smislu odredbe člana 205. stav 1. tačka 1. Zakona o autorskom i srodnim pravima. Nasuprot revizijskim navodima, pravilno nižestepeni sudovi zaključuju da se u konkretnom slučaju ne radi o saopštavanju u vezi sa tekućim događajem o kome se izveštava javnost, budući da su fotografije saopštene kao ilustracija intervjua, što se ne može smatrati tekućim događajem u smislu Zakona.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom doneo primenom odredbe člana 414. stav 1. ZPP.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku-ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11... 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava. Predmet tražene pravne zaštite je naknada imovinske i neimovinske štete nastale povredom autorskog prava tužioca. Odluka nižestepenih sudova o usvajanju tužbenog zahteva tužioca ne odstupa od sudske prakse o dosuđivanju naknade imovinske štete primenom cenovnika ULUPUDS-a, a o visini naknade namaterijalne štete nižestepeni sudovi su odlučili primenom odgovarajućeg materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje. Kako se visina ove štete određuje prema činjenicama i okolnostima u svakom konkretnom slučaju, Vrhovni sud je stanovišta da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog u ovom delu, kao posebnoj reviziji, iz napred navedenih razloga.

Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Odlučujići o dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija u navedeom delu nije dozvoljena.

Odredbom člana 214. Zakona o autorskom i srodnim pravima, propisano je da je revizija uvek dozvoljena u sporovima zbog povrede autorskih i srodnih prava kada se ne odnosi na imovinskopravni zahtev.

Zakon o parničnom postupku u odredbi člana 403. stav 3. propisuje da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 06.08.2021. godine, a vrednost pobijanog dela presude koji se odnosi na imovinsko pravni zahtev je 95.211,26 dinara.

Pošto je vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude koji se odnosi na imovinskopravni zahtev ispod 40.000 evra po srednjem kursu na dan podnošenja tužbe, sledi zaključak da je revizija tuženog u tom delu nedozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu trećem izreke doneo primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.