Odbacivanje posebne revizije zbog neispunjenja vrednosnog cenzusa
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbacio je reviziju tužioca kao nedozvoljenu u sporu za naknadu štete. Vrednost predmeta spora nije prelazila dinarsku protivvrednost od 40.000 evra na dan podnošenja tužbe, što je uslov za dozvoljenost revizije prema merodavnim zakonskim odredbama.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4550/2020
29.10.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Zvonar, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Slavica Kovačević, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 2820/17 od 12.12.2017. godine, na sednici održanoj 29.10.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca, izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 2820/17 od 12.12.2017. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Prvi osnovni sud u Beogradu, presudom P 1015/11 od 19.06.2013. godine, odbio je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se obavežu tuženi da isplate tužiocu na ime naknade materijalne štete iznos od po 190.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 28.02.2005. godine do konačne isplate i da tužiocu naknade troškove parničnog postupka u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav prvi izreke). Obavezao je tužioca da naknadi tuženima troškove parničnog postupka u iznosu od 114.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav drugi izreke).
Viši sud u Nišu (kao delegirani sud po rešenju Vrhovnog kasacionog suda), presudom Gž 2820/17 od 12.12.2017. godine odbio je kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P 1015/11 od 19.06.2013. godine.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa, ujednačenja sudske prakse, kao i potrebe novog tumačenja prava.
Tuženi su blagovremeno podneli odgovor na reviziju.
Apelacioni sud u Beogradu, rešenjem R3 13/19 od 27.02.2019. godine, izjasnio se, da ne predlaže Vrhovnom kasacionom sudu u Beogradu odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 2820/17 od 12.12.2017. godine, na osnovu člana 395. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije u granicama svojih ovlašćenja na osnovu odredbi člana 401. stav 2. tačka 5, a u vezi člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.125/04, 111/09, 36/11 i 53/13 - US), koji se u konkretnoj situaciji primenjuje na osnovu odredbe člana 506. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 49/13 – US, 74/13 – US i 55/14) i utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.
Tužba je podneta 08.07.2010. godine. U uvodu prvostepene presude je navedena vrednost predmeta spora u iznosu od 381.000,00 dinara, koji iznos predstavlja zbir potraživanja tužioca od tuženih u iznosu od po 190.500,00 dinara.
Odredbom člana 394. stav 2. ZPP je propisano da, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima kad se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima, potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela na prelazi dinarsku protivvrednost 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 55/14) je propisano da, revizija je dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, odnosno 100.000 evra u privrednim sporovima, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Kako vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije u dinarskoj protivvrednosti od 40.000 evra, to revizija tužioca nije dozvoljena, na osnovu citiranih odredbi člana 394. stav 2. ZPP i 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 122/2019: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti zbog nedozvoljenosti
- Rev 4063/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije zbog vrednosti spora
- Rev 1576/2021: Rešenje o odbacivanju revizije zbog nedovoljne vrednosti predmeta spora
- Rev2 2677/2021: Odbacivanje revizije zbog nedovoljne vrednosti predmeta spora u radnom sporu
- Rev 4124/2021: Nedozvoljenost revizije zbog vrednosti spora ispod zakonskog cenzusa
- Rev2 1304/2021: Nedozvoljenost revizije u radnom sporu zbog vrednosti predmeta spora
- Rev 4310/2019: Odbacivanje revizije kao nedozvoljene u imovinskopravnom sporu ispod vrednosnog cenzusa