Odbacivanje posebne revizije Republike Srbije u sporu zbog neisplaćenih invalidnina
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacio je kao nedozvoljenu reviziju tužene Republike Srbije. Spor se odnosi na naknadu štete zbog neisplaćenih invalidnina, a vrednost spora je ispod zakonskog cenzusa za reviziju.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4562/2019
24.09.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ... – Opština ..., čiji je punomoćnik Tijana Milutinović, advokat u ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Beograd, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi neosnovanog obogaćenja, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2908/17 od 14.09.2018. godine, koja je ispravljena rešenjem Gž 2908/17 od 08.05.2019. godine, u sednici veća od 24.09.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2908/17 od 14.09.2018. godine, ispravljene rešenjem Gž 2908/17 od 08.05.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 26196/13 od 23.12.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je predlog za prekid i zastoj postupka; stavom drugim izreke odbijen je prigovor apsolutne nenadležnosti suda; stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužiocu isplati na ime neisplaćenih invalidnina u periodu od 01.05.2010. godine do 30.04.2015. godine pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci; stavom četvrtim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva na ime neisplaćenih invalidnina za period od 01.04.2003. godine do 30.04.2010. godine u pojedinačnim mesečnim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci; stavom petim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 243.497,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate; stavom šestim izreke odbijen je zahtev tužioca za isplatu kamate na troškove postupka od presuđenja do izvršnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2908/17 od 14.09.2018. godine, koja je ispravljena rešenjem Gž 2908/17 od 08.05.2019. godine, stavom prvim izreke odbijene su žalbe parničnih stranaka i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, trećem i četvrtom izreke; stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavovima petom i šestom izreke prvostepene presude tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 243.497,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate; stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na odredbe člana 404. ZPP.
Članom 404. stavom 1. ZPP ("Službeni glasnik RS", br. 72/11...18/20) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a stavom 2. da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom, primenom članova 172. i 277. Zakona o obligacionim odnosima obavezana je tužena da tužiocu naknadi štetu u visini pojedinačnih mesečnih iznosa neisplaćene invalidnine, za period od 01.05.2010. godine do 30.04.2015. godine sa pripadajućom kamatom. Pravo na invalidninu je priznato tužiocu rešenjem SO Gnjilane počev od 01.01.1974. godine, koju je tužena redovno isplaćivala tužiocu do 1999. godine, kada je bez pravnog osnova prestala sa isplatom.
U takvom slučaju, drugostepeni sud je prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari doneo odluku u skladu sa pravnim stavovima koji su izraženi kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda o pravnoj prirodi potraživanja, početku toka zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose tražene naknade i početka toka roka zastarelosti potraživanja, zbog čega nema uslova za odlučivanje o revizijama kao izuzetno dozvoljenim, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Pored toga, tuženi nije uz reviziju dostavio pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitnoj sličnoj činjenično-pravnoj situaciji.
Shodno iznetom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stava 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stava 2. tačke 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stavom 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi sticanja bez osnova podneta je 22.05.2013. godine, a preinačena 02.06.2015. godine. Pobijana drugostepena presuda doneta je 14.09.2018. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 767.820,50 dinara što je na dan preinačenja tužbe protivvrednost iznosa od 6.361,00 evra.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kojem vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000,00 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić