Revizija u sporu za naknadu štete zbog neisplaćene invalidnine
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj i odbacio je reviziju kao nedozvoljenu. Spor se odnosio na naknadu štete zbog neisplaćene invalidnine. Revizija je odbačena jer vrednost spora ne prelazi zakonom propisani cenzus.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4565/2019
20.11.2019. godina
Beograd
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4287/19 od 29.05.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4287/19 od 29.05.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 19637/17 od 12.02.2019. godine, stavom prvim izreke dozvoljeno je obejktivno preinačenje tužbe. Stavom drugim izreke odbijen je prigovor apsolutne nenadležnosti suda. Stavom trećim izreke odbijen je predlog za prekid postupka. Stavom četvrtim izreke obavezana je tužena da tužiocu, na ime naknade štete, zbog neisplaćene invalidnine za period od maja 2015. godine do maja 2018. godine isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom petim izreke odlučeno je o troškovima postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4287/19 od 29.05.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (“Sl. Glasnik RS” br. 72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite je isplata neisplaćene invalidnine, a pobijanom odlukom je potvrđena prvostepena presuda kojom je tužiocu priznato pravo na njenu isplatu. O pravu tužioca, visini tražene naknade, kao i o istaknutom prigovoru zastarelosti potraživanja, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava. Takođe, pitanje dopelosti prava na kamatu, sudovi su rešili u skladu sa stanovištem Vrhovnog kasacionog suda, prema kom potraživanja tužioca na ime neisplaćene invalidnine nisu povremena potraživanja, zbog čega se na ista ne primenjuje rok iz člana 279. stav 3 Zakona o obligacionim odnosima, već se radi o zahtevu za naknadu štete, pa je tužiocu pripadajuća kamata pravilno dosuđena počev od dospelosti svakog pojedinačnog neisplaćenog iznosa invalidnine.
Kako na osnovu iznetog proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku (“Sl. Glasnik RS” br. 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate na ime neisplaćene invalidnine tužiocu podneta je 25.12.2017. godine. Vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000,00 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija tužene nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jasminka Stanojević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 7308/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 2171/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti izuzetne revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 3305/2019: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu o isplati invalidnine
- Rev 2063/2019: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za isplatu invalidnine
- Rev 5373/2019: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije tuženog
- Rev 2555/2019: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za isplatu invalidnine
- Rev 4361/2019: Odluka Vrhovnog kasacionog suda o zastarelosti potraživanja neisplaćene lične invalidnine