Presuda Vrhovnog kasacionog suda o zastarelosti naknade štete zbog diskriminacije rezervista
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbio je reviziju, potvrđujući da je zahtev za naknadu nematerijalne štete zbog diskriminacije ratnih rezervista zastareo. Rok zastarelosti teče od donošenja diskriminatornog akta (2008), a ne od dana pravnosnažnosti presude kojom je diskriminacija utvrđena.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4576/2020
15.10.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zlata Ćirić Beljan, advokat u ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3194/20 od 11.06.2020. godine, u sednici veća od 15.10.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3194/20 od 11.06.2020. godine.
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P 6974/19 od 17.01.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede prava ličnosti isplati iznos od 100.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate; stavom drugim izreke obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3194/20 od 11.06.2020. godine odbijena je žalba tužioca, potvrđena prvostepena presuda i odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 72/11...18/20), pa je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 2) ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema činjeničnom utvrđenju, pravnosnažnom presudom Višeg suda u Beogradu P 14547/18 od 12.10.2018. godine utvrđeno je da je zaključkom Vlade Republike Srbije broj 401-161/2008 od 17.01.2008. godine kojim su dozvoljena sredstva radi isplate novčane pomoći ratnim vojnim rezervistima sa prebivalištem na teritoriji sedam nerazvijenih opština povređeno načelo jednakih prava i obaveza, čime je izvršena diskriminacija na osnovu mesta prebivališta tužioca kao učesnika rata.
Prema stanovištu nižestepenih sudova objektivni rok zastarelosti tužiočevog potraživanja iz člana 376. stava 2. ZOO računa se od donošenja Zaključka Vlade RS od 17.01.2008. godine, te je do podnošenja tužbe u ovoj parnici 04.11.2019. godine protekao, a ne od pravnosnažnosti presude P 14547/18 od 12.10.2018. godine jer je reč o deklaratornoj presudi kojom se ne stvara nikakva promena u spornom materijalno - pravnom odnosu, već se samo utvrđuje da takav odnos postoji i pre donošenja presude i nezavisno od njenog donošenja.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da tužbeni zahtev za isplatu naknade nematerijalne štete nije osnovan jer je nastupila zastarelost potraživanja, u smislu člana 376. Zakona o obligacionim odnosima.
Prema zaključku Vrhovnog kasacionog suda od 14.11.2017. godine tužba za utvrđenje postojanja diskriminacije ne zastareva, potraživanje radi naknade štete (materijalne i nematerijalne) zastareva u rokovima iz člana 376. Zakona o obligacionim odnosima, a rok zastarelosti zahteva za naknadu štete po osnovu diskriminacije počinje da teče od momenta donošenja zaključka Vlade RS od 17.01.2008. godine.
Odredbom člana 376. stavom 1. ZOO propisano je da potraživanje naknade prouzrokovane štete zastareva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo, a stavom 2. da u svakom slučaju ovo potraživanje zastareva za pet godina od kad je šteta nastala.
Saglasno iznetom, kako potraživanje radi naknade štete zastareva u rokovima iz člana 376. ZOO, to je po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilna odluka nižestepenih sudova o neosnovanosti tužbenog zahteva za naknadu nematerijlane štete. U konkretnom slučaju, protekao je subjektivni rok od 3 godine (kao i objektivni rok od 5 godina) iz člana 376. ZOO od dana kada je po zaključku Vlade RS od 17.01.2008. godine ratnim vojnim rezervistima topličkog okruga priznato pravo na novčanu naknadu u smislu člana 5. zaključka, a tužilac je tužbu za naknadu nematerijalne štete podneo 04.11.2019. godine.
Neosnovani su navodi revizije kojima se ističe da se početak roka zastarelosti za naknadu nematerijalne štete računa od dana pravnosnažnog utvrđenja da je diskriminacija izvršena. Naime, postojanje diskriminacije izvršene sporazumom od 11.01.2008. godine i zaključkom Vlade Republike Srbije od 17.01.2008. godine, donetim pre stupanja na snagu Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 22/09 - stupio na snagu 07.04.2009. godine), ceni se na osnovu člana 21. Ustava Republike Srbije i člana 14. Evropske Konvencije o ljudskim pravima. Presuda Višeg suda u Beogradu P 14547/18 od 12.10.2018. godine kojom se utvrđuje da je tužilac diskriminisan je presuda deklaratornog karaktera kojom nije ustanovljena diskriminacija, već je samo utvrđeno postojanje diskriminacije tužioca, iz čega sledi da je dikriminacija tužioca nastupila nezavisno od donošenja presude i pre donošenja presude. Shodno navedenom, ne može se rok zastarelosti potraživanja na ime naknade nematerijalne štete zbog diskriminacije računati od dana utvrđenja da je diskriminacija izvršena, već objektivni rok zastarelosti potraživanja počinje da teče od momenta donošenja zaključka Vlade RS od 17.01.2008. godine, a potraživanje zastareva u rokovima iz člana 376. ZOO.
Na osnovu iznetog, primenom člana 414 stava 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Primenom člana 165. stava 1. u vezi članova 153. i 154. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka jer nije uspeo u tom postupku.
Predsednik veća – sudija
dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 4305/2020: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o zastarelosti zahteva za naknadu štete
- Rev 5602/2020: Presuda Vrhovnog kasacionog suda Rev 5602/2020 o zastarelosti naknade štete
- Rev 4066/2020: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o zastarelosti potraživanja naknade štete zbog diskriminacije
- Rev 4082/2019: Odbijanje zahteva za naknadu štete zbog diskriminacije usled zastarelosti
- Rev 7941/2022: Zastarelost potraživanja naknade štete zbog diskriminacije ratnih vojnih rezervista
- Rev 3628/2019: Zastarelost potraživanja naknade štete zbog diskriminacije ratnih rezervista
- Rev 4174/2020: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o zastarelosti potraživanja naknade štete zbog diskriminacije