Nedozvoljenost revizije u sporu za raskid ugovora o poklonu
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju kao nedozvoljenu jer vrednost predmeta spora nije prelazila zakonski cenzus. Posebna revizija nije prihvaćena jer se spor zasnivao na činjeničnim pitanjima i nije postojala potreba za ujednačavanjem sudske prakse.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4579/2023
30.05.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Stanković, Branke Dražić i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Slobodan Kaitović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Vladeta Petrović, advokat iz ..., radi raskida ugovora o poklonu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2539/22 od 10.11.2022. godine, u sednici održanoj 30.05.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2539/22 od 10.11.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2539/22 od 10.11.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Loznici P 3187/21 od 30.06.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se raskine ugovor o poklonu nepokretnosti Ov 1084/2010 od 11.02.2010. godine overen kod Osnovnog suda u Loznici između tužioca, kao poklonodavca i tuženog, kao poklonoprimca zbog grube nezahvalnosti tuženog, kao i da se utvrdi da ne proizvodi pravno dejstvo. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati 183.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, dok je zahtev preko dosuđenog, a do traženog iznosa za troškove parničnog postupka od 273.400,00 dinara odbijen. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužioca za troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2539/22 od 10.11.2022. godine, stavom prvim izreke, žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za troškove žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Prema članu 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Po oceni Vrhovnog suda uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Tužilac u reviziji nije pružio dokaze o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova, pa nije ispunjen ni zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Osim toga, revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora, dok se ukazivanjem na iskaze saslušanih svedoka u pogledu neblagodarnosti tuženog zapravo osporava ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, što nije dozvoljen razlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.
Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi raskida ugovora o poklonu podneta je 27.04.2017. godine, a vrednost predmeta spora označena u tužbi je 500.000,00 dinara.
Pošto vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija tužioca nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 11624/2024: Rešenje o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu o ništavosti ugovora
- Rev 4452/2022: Odbacivanje revizije; ništavost ugovora o poklonu, vrednost predmeta spora
- Rev 22848/2023: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu o povredi nužnog dela
- Rev 25435/2024: Rešenje o odbacivanju revizije u sporu za raskid ugovora o poklonu
- Rev 5907/2022: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev 606/2020: Nedozvoljenost revizije u sporu radi utvrđenja ništavosti ugovora zbog vrednosti spora
- Rev 3788/2025: Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju posebne revizije u sporu opoziva poklona