Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o računanju roka za tužbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud ukida nižestepena rešenja kojima je tužba za naknadu štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku odbačena kao neblagovremena. Rok u kome je sudija dužan da postupi po nalogu počinje da teče od dana dostave rešenja.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4626/2021
15.09.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Katarine Manojlović Andrić i Gordane Džakula, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milena Panić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Privredni sud u Zaječaru, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo u Beogradu, Odeljenje u Zaječaru, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Negotinu Gžrr1 33/21 od 22.06.2021. godine, u sednici održanoj 15.09.2021. godine, doneo je
R E Š E Nj E
PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Negotinu Gžrr1 33/21 od 22.06.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
UKIDAJU SE rešenje Višeg suda u Negotinu Gžrr1 33/21 od 22.06.2021. godine i rešenje Osnovnog suda u Negotinu Prr1 28/20 od 14.04.2021. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Negotinu Prr1 28/20 od 14.04.2021. godine, odbačena je tužba tužilje kao neblagovremena.
Rešenjem Višeg suda u Negotinu Gžrr1 33/21 od 22.06.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđeno prvostepeno rešenje.
Protiv drugostepenog rešenja tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava pozivajući se na član 404. ZPP.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da su u konretnom slučaju ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, pa je radi potrebe ujednačavanja sudske prakse doneo odluku kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući pravilnost pobijanih rešenja u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Nalazeći da je rešenje kojim se prigovor usvaja doneto 08.10.2018. godine, nižestepeni sudovi su zaključili da je rok od četiri meseca za preduzimanje procesnih radnji istekao 09.02.2019. godine i da od tada teče rok za podnošenje tužbe za naknadu štete. Kako je tužba podneta 12.02.2020. godine, po proteku zakonskog roka, nižestepeni sudovi su odbacili tužbu kao neblagovremenu.
Stanovište nižestepenih sudova nije pravilno.
Prema članu 22. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, pravo na pravično zadovoljenje ima stranka čiji je prigovor usvojen a koja nije podnela žalbu, stranka čija je žalba odbijena uz potvrđivanje prvostepenog rešenja o usvajanju prigovora i stranka čija je žalba usvojena (stav 1). Stranka čiji je prigovor usvojen, a koja nije podnela žalbu i stranka čija je žalba odbijena uz potvrđivanje prvostepenog rešenja o usvajanju prigovora stiče pravo na pravično zadovoljenje kada istekne rok u kom je sudija ili javni tužilac bio dužan da preduzme naložene procesne radnje, a stranka čija je žalba usvojena – kada primi rešenje o usvajanju žalbe (stav 2). Po članu 31. stav 1. istog zakona stranka može da podnese tužbu protiv Republike Srbije za naknadu imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku, u roku od jedne godine od dana kada je stekla pravo na pravično zadovoljenje. Članom 11. navedenog zakona propisano je da u rešenju kojim se prigovor usvaja i utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku predsednik suda ukazuje sudiji ili javnom tužiocu na razloge zbog kojih je povređeno pravo stranke i nalaže sudiji procesne radnje koje delotvorno ubrzavaju postupak (stav 1). Istim rešenjem predsednik suda određuje i rok u kome je sudija dužan da preduzme naložene procesne radnje, a koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od četiri meseca i primeren rok u kome ga sudija izveštava o preduzetim radnjama (stav 2).
Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se pravo na pravično zadovoljenje stiče po isteku roka u kome je sudija bio dužan da preduzme naložene procesne radnje. Imajući u vidu da je rešenjem Privrednog suda u Zaječaru R4 St 1494/2018 od 08.10.2018. godine usvojen prigovor predlagača, ovde tužilje i naloženo postupajućem sudiji da u roku od četiri meseca preduzme odgovarajuće radnje u navedenom predmetu, bilo je neophodno, radi ocene blagovremenosti podnete tužbe u ovoj parnici, utvrditi datum kada je rešenje o usvojenom prigovoru dostavljeno postupajućem sudiji, kako bi se utvrdio vremenski protek od četiri meseca u kome je sudija bio dužan da preduzme naložene procesne radnje i tek po isteku tog datuma oceniti da li je tužba podneta blagovremeno u smislu člana 31. stav 1. citiranog zakona.
U ponovnom postupku prvostepeni sud će imati u vidu primedbe iz ovog rešenja i doneti novu odluku.
Na osnovu člana 416. stav 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 4520/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o računanju roka za tužbu za naknadu štete
- Rev 4534/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o roku za tužbu za naknadu štete zbog povrede prava
- Rev 8677/2021: Rok za tužbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Rev 4521/2021: Odluka o toku roka za tužbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Rev 2237/2021: Rok za tužbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku