Utvrđenje suvlasništva na osnovu ulaganja u izvršenje ugovora o doživotnom izdržavanju
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbio je reviziju tužioca, potvrdivši stav nižeg suda da se suvlasništvo stečeno u braku ne može utvrditi na imovini iz ugovora o doživotnom izdržavanju, ako se iz nečitkog dokaza ne može pouzdano utvrditi koja je imovina bila predmet tog ugovora.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4649/2018
15.11.2019. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Milinković, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Veran Panić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca, godine, u sednici održanoj 15.11.2019. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5504/17 od 10.05.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Valjevu P br.1206/16 od 07.07.2017. godine, stavom prvim izreke, ispravljenim rešenjem istog suda i istog broja od 20.08.2017. godine delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da su tužilac i tuženi suvlasnici i to tužilac sa suvlasničkim udelom od 5/8, a tuženi sa udelom od 3/8, na nepokretnostima bliže opisanim ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u delu u kojem je tražio da se utvrdi da je suvlasnik sa udelom od 5/8 na objektima 5 i 6 postojećim na kp br. ... KO ..., upisanim u LN br. ... . Stavom trećim izreke, tužba je odbačena u delu u kome je tužilac tražio da se utvrdi da je suvlasnik sa udelom 5/8 na objektu broj 1 porodična stambena zgrada i objektu broj 2, postojećih na kp br. ... KO ..., upisanoj u LN br. ... . Stavom četvrtim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu na ime naknade troškova spora isplati iznos od 117.495,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5504/17 od 10.05.2018. godine, navedena prvostepena presuda je u stavovima prvom i četvrtom izreke, preinačena, pa je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da su on i tuženi suvlasnici i to tužilac sa udelom od 5/8 a tuženi sa udelom od 3/8 na kat. parceli ... KO ..., koja odgovara katastarskoj parceli ... KO ... po starom operatu, a koju čine: zemljište „...“ pod zgradom, zemljište uz zgradu, i voćnjak treće klase, građevinsko zemljište izvan građevinskog područja, sve u ukupnoj površini od 0.55,92 ha, na objektu br.3, dve garaže sa potkrovljem iznad i pomoćnoj zgradi broj 4, a koja odgovara kp br. ... i ... KO ... po starom operatu, kao i na kp br. ... KO ..., njiva četvrte klase i kp br. ... njiva četvrte klase, označene površine, a koje odgovaraju kp br. ... po starom operatu, kp br. ... KO ... voćnjak treće klase, označene površine, koja po starom operatu odgovara kp br. ..., KO ..., kp br. ... livada treće klase označene površine i kp br. ... KO ..., livada treće klase, poljoprivredno zemljište označene površine, koje odgovaraju kp br. ... KO ... starom operatu, kp br. ... KO ..., voćnjak treće klase i kat. parcela ... neplodno zemljište označene površine koje odgovaraju kp br. ... KO ... po starom operatu, poljoprivredno zemljište, a sve su upisane u LN br. ... KO ... i na kp br. ... KO ..., šuma prve klase, upisana u LN br. ... KO ..., što je tuženi dužan priznati i trpeti da se tužilac upiše u javnim knjigama kao suvlasnik na navedenim nepokretnostima sa udelom od 5/8. Tužilac je obavezan da tuženom na ime naknade troškova prvosepenog postupka isplati 130.500,00 dinara i 12.000,00 dinara na ime naknade troškova drugostepenog postupka.
Protiv navedene drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužioca dozvoljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, ali da nije osnovana.
Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374.stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac i tuženi su sin i otac koji su upisani u LN br. ... KO ... i u LN br. ... KO ..., kao suvlasnici nepokretnosti opisanih stavom prvim izreke pobijane presude sa udelima od po ½. Pomoćni objekti postojeći na kat. parceli ... KO ... su takođe upisani na njih dvojicu sa istim udelima. Porodična stambena zgrada – objekat 1 i objekat 2 upisani su kao isključiva svojina tuženog BB, ali je između istih parničnih stranaka u toku parnični postupak radi utvrđenja prava suvlasništva na ova dva objekta. Tužilac – sin je svojinu na spornim nepokretnostima (u tom udelu) stekao na osnovu poravnanja zaključenog u predmetu Okružnog suda u Valjevu P br.537/69 od 26.09.1969. godine, a na osnovu koga je izvršena deoba na spornim parcelama između oca tuženog sada pok. VV i tetke tuženog GG, prema kome je njoj priznato pravo svojine sa ½ na kat. parcelama broj ..., sve KO ... . Ovim istim poravnanjem GG je potom svoj suvlasnički udeo poklonila tužiocu (s tim da je u korist sada pok. VV i njegovog sina BB - ovde tuženog, bilo ustanovljeno pravo doživotnog uživanja navedene imovine). Ugovorom o doživotnom izdržavanju koji je zaključen i overen u predmetu Opštinskog suda u Valjevu R br.100/82 od 17.02.1982. godine, primalac izdržavanja sad pok. VV preneo je tuženom (svom sinu) kao davaocu izdržavanja posle smrti svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu koja se bude zatekla u momentu smrti. Prema fotokopiji ovoga ugovora koja se nalazi u ovim spisima, tu imovinu čini katastarska parcela br.986/2 sa kućom i zgradama na istoj, po starom operatu, što odgovara sadašnjoj kat. parceli br. ... KO ..., dok je u pogledu ostalih nepokretnosti fotokopija ugovora nečitka. Iako je u pogledu ostalih nepokretnosti fotokopija ovog ugovora nečitka, prvostepeni sud je u presudi konstatovao i utvrdio da predmet tog ugovora čine i katastarske parcele broj: ..., polovina štale na kat. parceli br. ... i pravo korišćenja bunara na istoj kat. parceli, sve u KO ... . Rešenjem Opštinskog suda u Valjevu – zemljišno knjižno odeljenje Dn br.1976/95 od 16.11.1995. godine, koje ne sadrži pečat pravnosnažnosti, konstatovano je da je na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju od 17.02.1982. godine i pravnosnažnog rešenja O br.408/93 od 06.05.1995. godine dozvoljen otpis katastarskih parcela ... iz A lista ZKUL br. ... KO ..., dosadašnje vlasništvo VV, koje su pripisane u vlasništvo BB, ovde tuženog. Roditelji tužioca – tuženi BB i sada pok. DD su bili u braku od 29.12.1957. godine sve do DD smrti ... . godine. Rešenjem Osnovnog suda u Valjevu O br.3102/11 od 27.09.2012. godine obustavljen je postupak raspravljanja njene zaostavštine zbog nepostojanja imovine, a jedini njeni zakonski naslednici su ovde parnične stranke. Tuženi i sada pok. DD su živeli u zajedničkom domaćinstvu sa pok. VV (ocem tuženog) i zajedno su obrađivali imanje, pa je utvrđeno da je DD učestvovala u izvršenju ovog ugovora o doživotnom izdržavanju koji je izvršen u celosti. Na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka geodetske struke i uverenja RGZ SK Valjevo od 09.10.2012. godine izvršena je identifikacija predmetnih katastarskih parcela starog operata KO ..., sada upisanih u LN br. ... KO ... i utvrđeno da one odgovaraju katastarskim parcelama novih oznaka identifikovanih na način utvrđen stavom prvim izreke pobijane presude. Na osnovu nalaza sudskog veštaka identifikovani su i postojeći objekti na kat. parceli ... i to glavni označen kao objekat 1, objekat broj 2 i pomoćni objekti, za koje je utvrđeno da su jedino pomoćni objekti oznaka 3 i 4 postojali u vreme zaključenja navedenog ugovora o doživotnom izdržavanju.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je katastarske parcele označene stavom prvim izreke pobijane presude, tuženi stekao na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju od 17.02.1982. godine zaključenim sa svojim pokojnim ocem VV koji je raspolagao svojom celom imovinom iako je ustvari mogao da raspolaže samo sa polovinom (1/2 delova), zbog prethodno zaključenog sudskog poravnanja od 26.09.1969. godine kojim je izvršena deoba prava vlasništva na spornim katastarskim parcelama između njega i GG. Zatim, da su ovaj ugovor o doživotnom izdržavanju izvršavali zajednički u toku trajanja njihove bračne zajednice, tuženi i njegova supruga sada pok. DD, te da stoga predstavlja njihovu zajedničku imovinu na osnovu člana 171. Porodičnog zakona i da su zato njihovi udeli jednaki, na osnovu člana 180. stav 2. istog zakona, što znači da im svakom od njih pripada po polovina od 1/2, odnosno po 1/4 delova.
Kako je tužilac kao njen sin zakonski naslednik sada pok. DD iz prvog naslednog reda, prvostepeni sud je sledom toga zaključio da je zato njegov suvlasnički udeo na navedenim nepokretnostima po osnovu nasleđa iza majke 1/8 delova, što zajedno sa njegovim suvlasničkim udelom po osnovu navedenog sudskog poravnanja od ½ idealnih delova iznosi ukupno 5/8 idealnih delova, zbog čega je usvojio njegov tužbeni zahtev utvrdivši da mu pripada pravo suvlasništva na navedenim kat. parcelama u tom idealnom udelu. Te da mu sledom toga pripada i pravo suvlasništva na pomoćnim objektima označenim kao broj 3 i 4 koji su jedino postojali u momentu zaključenja ugovora o doživotnom izdržavanju pored starog stambenog objekta označenog kao objekat broj 1.
Drugostepeni sud je odlučujući o žalbi tuženog zauzeo stanovište da se ne može prihvatiti činjenični zaključak prvostepenog suda u pogledu sadržine ugovora o doživotnom izdržavanju jer se radi o nečitkoj fotokopiji tog ugovora. Imao je u vidu da je drugostepenim rešenjem Gž 3631/14 od 18.05.2016. godine, donetim u istom postupku, već ukazivano na nedostatke ovog pismenog dokaza u smislu da je delimično nečitak a delimično nepotpun, ali da do zaključenja glavne rasprave sudu nije dostavljen originalni primerak tog ugovora niti predloženo da se izvrši uvid u spise overe. Iz tog razloga, drugostepeni sud smatra da se nije moglo pouzdano utvrditi koja je to konkretno imovina bila predmet navedenog ugovora o doživotnom izdržavanju, pa samim tim ni imovina na kojoj bi sada pok. DD imala svoj udeo po osnovu sticanja u braku sa tuženim. Dodatni argument drugostepenog suda je bio i taj da tužilac nije dostavio pravnosnažno ostavinsko rešenje iza smrti sada pok. VV, da bi se utvrdilo koja je imovina bila predmet tog ostavinskog postupka, posebno imajući u vidu da je zemljišno knjižnim rešenjem Opštinskog suda u Valjevu od 16.11.1995. godine (koje ne sadrži klauzulu pravnosnažnosti) konstatovano da se na osnovu navedenog ugovora o doživotnom izdržavanju ali i pravnosnažnog rešenja O br.408/93 od 06.05.1995. godine (donetog iza pok. VV) dozvoljava otpis tri katastaraske parcele i to: kat. parcele ... KO ... koje su bile vlasništvo pok. VV i da iste postaju vlasništvo ovde tuženog.
Iz svih izloženih razloga, drugostepeni sud je ocenio da se ne može prihvatiti zaključak prvostepenog suda da su predmetne katasatarske parcele bile predmet navedenog ugovora o doživotnom izdržavanju, da bi se sledom toga utvrđivali udeli supružnika u sticanju ove imovine. Odnosno da je ostalo nejasno na osnovu čega je (od dva navedena osnova iz zemljišno knjižnog rešenja) tuženi upisan kao vlasnik sa ½ delova katastarskih parcela koje su predmet tužbenog zahteva. Ukoliko je na osnovu pravnosnažnog ostavinskog rešenja donetog iza smrti pok. VV tuženi stekao pravo svojine na nekim od spornih katastarskih parcela po osnovu zakonskog nasleđivanja, to bi predstavljalo njegovu posebnu imovinu na osnovu člana 168. stav 2. Porodičnog zakona, na kojoj sada pok. DD ne bi mogla da stekne pravo susvojine po osnovu sticanja u braku. Iz ovih razloga je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev.
Paušalni su i neosnovani revizijski navodi tužioca kojima pobija drugostepenu presudu zbog pogrešne primene materijalnog prava. Naprotiv, i po stanovištu ovoga suda drugostepeni sud je dao jasne i argumentovane razloge zasnovane na pravilnoj primeni materijalnog prava.
Nisu osnovani revidentovi navodi da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 394. stav 1. ZPP jer je bez održanog ročišta za glavnu raspravu utvrdio drugačije činjenično stanje od onog utvrđenog u prvostepenoj presudi, s obzirom da ovde nije reč o utvrđenju drugačijeg činjeničnog stanja, već je drugostepeni sud izveo drugačiji činjenični zaključak na osnovu pismenog dokaza – fotokopije navedenog ugovora o doživotnom izdržavanju, koji je pročitan i kao dokaz izveden u provedenom prvostepenom postupku.
Pravilno je doneta i odluka o troškovima postupka na osnovu člana 165. stav 2. a u vezi članova 153. i 154. ZPP.
Iz izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci presude na osnovu člana 414. ZPP.
Predsednik veća-sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 17681/2022: Odluka Vrhovnog suda o utvrđivanju udela u imovini porodične zajednice
- Rev 2450/2020: Presuda o odbijanju revizije zbog nedokazanog identiteta nepokretnosti
- Gž 5091/2020: Sticanje svojine gradnjom u porodičnoj zajednici i opoziv poklona
- Rev 1190/2021: Odbijanje revizije u sporu o utvrđenju prava svojine stečene u porodičnoj zajednici
- Rev 1857/2022: Ukidanje drugostepene presude zbog pogrešne primene instituta nužnih suparničara
- Rev 2789/2019: Sticanje prava susvojine na nepokretnosti putem održaja
- Rev 5853/2020: Ukidanje drugostepene presude zbog pogrešne primene materijalnog prava