Odbacivanje revizije u sporu za utvrđenje ništavosti ugovora o deobi

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji, a redovnu reviziju je odbacio kao nedozvoljenu. Razlog je što vrednost predmeta spora radi utvrđenja ništavosti ugovora o deobi nije prelazila zakonom propisani imovinski cenzus od 40.000 evra.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4735/2020
22.10.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Marine Milanović, Dobrile Strajina, Danijele Nikolić i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Jelica Cvetković, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz sela ..., čiji je punomoćnik Slobodan Nešić, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1418/2019 od 02.10.2019. godine, u sednici održanoj 22.10.2020. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1418/2019 od 02.10.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1418/2019 od 02.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica Vladičin Han P 165/18 od 26.09.2018. godine, prvim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da su ugovor o deobi nepokretnosti sa overenim potpisima ugovarača Ov 1. ../11 od 28.03.2011. godine i aneks istog pod Ov 1. ../11 ništavi, kao neosnovan. Drugim stavom izreke, obavezana je tužilja da na ime troškova parničnog postupka tuženom plati iznos od 36.750,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke o troškovima, do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1418/2019 od 02.10.2019. godine, prvim stavom izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i prvostepena presuda potvrđena u prvom stavu izreke. Drugim stavom izreke, usvojena je žalba tuženog i preinačeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom prvostepene presude i obavezana tužilja da tuženom na ime troškova parničnog postupka tuženom isplati iznos od 81.475,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke, do isplate.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, a na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...87/18).

Prema članu 404. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj po članu 404. ZPP, budući da su pitanja na koja se ukazuje kao sporna, vezana za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog odnosa stranaka, a pobijana drugostepena presuda je u skladu sa sudskom praksom i pravnim shvatanjima. Osim toga, revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora, dok se ukazivanjem na zloupotrebu prilikom overe potpisa ugovarača i predmet tužbenog zahteva, zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, što nije razlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, zbog čega je odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja ništavosti ugovora o deobi podneta je 31.01.2018. godine, a vrednost predmeta spora označena u tužbi je 755.000,00 dinara.

Pošto vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija tužilje nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija,
Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.