Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti

Kratak pregled

Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca i odbacio je kao nedozvoljenu. Konstatovano je da ne postoje uslovi za izuzetnu reviziju, a radi se o sporu male vrednosti u kojem revizija nije dozvoljena po zakonu.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4780/2024
20.03.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Srđan Popović, advokat iz ..., protiv tuženog „Triglav osiguranje“ ADO Beograd, čiji je punomoćnik Rajko Marić, advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 5538/20 od 15.11.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 20.03.2024. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 5538/20 od 15.11.2023. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 5538/20 od 15.11.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 9730/19 od 05.06.2020. godine, stavom prvim i drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljeni strah isplati iznos od 40.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 05.06.2020. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete za pretrpljeni strah preko dosuđenog iznosa od 40.000,00 dinara do traženog iznosa od 98.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 65.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka od presuđenja do izvršnosti.

Presudom Višeg suda u Novom Sadu Gž 5538/20 od 15.11.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u usvajajućem delu i u delu odluke o troškovima postupka, tako što je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljeni strah isplati iznos od 25.000,00, umesto iznosa od 40.000,00 dinara i obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 63.800,00 dinara umesto 65.000,00 dinara, dok je odbijen tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete za pretrpljeni strah preko preinačenog iznosa do iznosa dosuđenog prvostepenom presudom,a u preostalom delu je potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 17.000,00 dinara. Stavomn trećim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tužilac zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23, u daljem tekstu: ZPP).

Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Iz navedenog proizlazi da su zakonom izričito propisani dodatni, posebni uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku i onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije, isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli odlučivanje o reviziji primenom člana 404. stav 1. ZPP.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu za naknadu nematerijalne štete zbog pretpljenog straha u okolnostima udesa izazvanog kretanjem vozila u rikverc i udarom u zadnji deo parkiranog vozila u kome se nalazio tužilac, koji je prema utvrđenom činjeničnom stanju pretrpeo kratkotrajni primarni strah intenziteta petog stepena, u trajanju od jednog minuta. Drugostepeni sud je odlučujući o žalbi tuženog preinačio prvostepenu presudu tako što je naknadu nematerijalne štete tužiocu snizio sa 40.000,00 dinara na 25.000,00 dinara i snizio naknadu troškova postupka.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge na kojima je zasnovana odluka drugostepenog suda, kao i navode iznete u reviziji, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli odlučivanje o reviziji primenom člana 404. stav 1. ZPP.

Revizijom nije konkretizovano pravno pitanje koje bi se razmatralo kroz institut izuzetne dozoljenosti revizije, niti su priložene odluke suda iz kojih bi proizlazila takva potreba. Kako je pobijanom presudom drugostepeni sud odlučio odgovarajućom primenom materijalnog prava prema utvrđenom činjeničnom stanju, to u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava u pogledu dosuđene visine obeštećenja, koja zavisi od ocene svih okolnosti konkretnog slučaja.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. i 4. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, kao i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. stav 2). Odredbom članu 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade štete podneta je 17.10.2019. godine. Vrednost predmeta spora je 93.000,00 dinara i postupak je vođen po pravilima o sporu male vrednosti.

Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem je vrednost predmeta spora ispod navedenog zakonskog limita, revizija tužioca nije dozvoljena, u smislu člana 479. stava 6. ZPP.

Izjavljena revizija nije dozvoljena, bez obzira što je drugostepenom odlukom preinačena prvostepena presuda. Ovo iz razloga što se radi o sporu male vrednosti, pa u takvoj situaciji pravno dejstvo posebne procesne norme (član 479. stav 6. ZPP) isključuje primenu opšteg pravila o dozvoljenosti revizije zbog preinačenja prvostepene presude u smislu člana 403. stav 2. istog zakona.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.