Odbacivanje revizija zbog vrednosti spora ispod zakonskog cenzusa
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacio je dve redovne revizije tuženog kao nedozvoljene. U sporu radi utvrđenja ništavosti ugovora, vrednost predmeta spora bila je ispod cenzusa od 40.000 evra, što je uslov za dozvoljenost revizije.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4851/2021
14.12.2022. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Spomenke Zarić, predsednika veća, Dobrile Strajina, Vesne Subić, Dragane Mirosavljević i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV, GG i DD, svi iz ..., i ĐĐ iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Stojan Takić, advokat iz ..., protiv tuženog EE iz ..., čiji je punomoćnik Saša Momčilović, advokat iz ... i AD „Bisernica“ iz Rožaja, Crna Gora, radi utvrđenja, odlučujući o revizijama tuženog EE, izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 988/2020 od 17.12.2020. godine, u sednici od 14.12.2022. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog EE iz ..., izjavljenoj 19.02.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog EE izjavljena dana 19.02.2021. godine protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 988/2020 od 17.12.2020. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog EE, izjavljena 23.02.2021. godine, protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 988/2020 od 17.12.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 2789/16 od 05.09.2017. godine, koja je ispravljena rešenjem pod istim brojem od 01.02.2018. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužilaca i utvrđeno da je ništav Ugovor o prodaji poslovnog prostora u Leskovcu, zaključen između prodavca DP „Agrobisernica“ iz Rožaja, čiji je pravni sledbenik AD „Bisernica“ iz Rožaja i tuženog EE, overen pred Osnovnim sudom u Leskovcu Ov 3761/05 dana 02.06.2005. godine. Stavom drugim izreke tuženi EE je obavezan da navedeni poslovni prostor ustupi tužiocima u državinu predajom ključeva. Stavom trećim izreke utvrđeno je da je ništav svaki pravni posao koji je sačinio EE, a koji se odnosi na raspolaganje navedenom nepokretnošću. Stavom četvrtim izreke, tuženi su obavezani da tužiocima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 240.000,00 dinara, od čega prvotuženi iznos od 212.500,00 dinara, a drugotuženi 27.500,00 dinara. Prvostepena presuda ispravljena je rešenjem pod istim brojem od 01.02.2018. godine.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 988/2020 od 17.12.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženog EE i potvrđena prvostepena presuda ispravljena rešenjem u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke preinačeno je rešenje o troškovima postupka iz stava četvrtog izreke prvostepene presude, tako što je tuženi EE obavezan da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 141.750,00 dinara, a tuženi AD „Bisernica“ iznos od 8.250,00 dinara.
Protiv drugostepene presude, tuženi EE je izjavio reviziju 19.12.2021. godine, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku, a izjavio i reviziju 23.02.2021. godine, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog od 19.02.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku – ZPP, koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11). Naime, revizijom se ukazuje na pogrešnu primenu odredaba Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja, Zakona o privrednim društvima i Zakona o obligacionim odnosima, ali se ne ukazuje na zakonske razloge za izuzetnu dozvoljenost revizije iz člana 404. stav 1. ZPP, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka posebna revizija se ne može podneti. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljenih revizija u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizije tuženog nisu dozvoljene.
Tužba u ovoj parnici podneta je 29.04.2010. godine, a vrednost predmeta spora je 2.240.000,00 dinara.
S obzirom da je navedena vrednost predmeta spora očigledno ispod revizijskog cenzusa od 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti iz člana 403. stav 3. ZPP, proizilazi da je revizija tuženog, podneta 19.02.2021. godine nedozvoljena, kao i revizija podneta 23.02.2021. godine.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavovima drugom i trećem izreke, na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća – sudija
Spomenka Zarić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić