Nedozvoljenost posebne revizije u sporu o naknadi za stvarnu službenost
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog i istu je odbacio kao nedozvoljenu. Odluka o nezastarevanju potraživanja naknade za stvarnu službenost u skladu je sa postojećim pravnim stavom Vrhovnog suda, pa nema uslova za posebnu reviziju.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4877/2025
09.04.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dragane Mirosavljević i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Ana Stepanović, advokat iz ..., protiv tuženog AD „Elektromreža Srbije“ Beograd, čiji je punomoćnik Nemanja Aleksić, advokat iz ..., radi utvrđenja i naknade za stvarnu službenost, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 2744/24 od 09.01.2025. godine, u sednici održanoj 09.04.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 2744/24 od 09.01.2025. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 2744/24 od 09.01.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 12262/20 od 26.02.2024. godine, stavom prvim izreke, odbačena je tužba tužilja u delu kojim su tražile da se utvrdi postojanje prava stvarne službenosti prelaska dalekovoda jačine 400 kv br. ..., pravac TS Niš 2 – TS Leskovac 2, na poslužnom dobru koji je u svojini tužilja, nepokretnosti k.p.br. ... upisane u LN br. ... KO ..., a u korist tuženog kao vlasnika poslužnog dobra u površini od 541 m2, u merama i granicama navedenim u tom stavu izreke. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilja, pa je tuženi obavezan da im na ime naknade za konstituisanu stvarnu službenost na k.p. br. ... upisane u LN br. ... KO ..., isplati iznose od po 7.910,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiljama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 129.743,00 dinara, a ako ih ne isplati u datom roku, obavezan je da na dosuđeni iznos troškova plati zakonsku zateznu kamatu počev od izvršnosti presude do isplate. Stavom četvrtim izreke, višak zahteva tužilja kojim su tražile zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka od dana donošenja prvostepene presude pa do dana njene izvršnosti, je odbijen.
Viši sud u Leskovcu je, presudom Gž 2744/24 od 09.01.2025. godine, odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio presudu Osnovnog suda u Leskovcu P 12262/20 od 26.02.2024. godine, u stavovima drugom i trećem izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se ramotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada tužiljama na ime uspostavljene zakonske stvarne službenosti prelaska dalekovoda preko parcele koja je u njihovom suvlasništvu. Pobijana odluka kojom je tužbeni zahtev tužilja usvojen ne odstupa od pravnog stava usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 23.01.2017. godine o pravnoj prirodi naknade zbog prolaska kabla električne energije vazdušnim putem i pitanja zastarelosti ove naknade. Revizijom tuženog ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pri oceni prigovora zastarelosti potraživanja, što je bez uticaja na odlučivanje o posebnoj reviziji imajući u vidu da se zastarelost potraživanja ceni u zavisnosti od utvrđene činjenice docnje dužnika, što znači da se radi o činjeničnom pitanju. Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za izjavljivanje posebne revizije na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Revident uz reviziiju nije dostavio drugačije odluke sudova donete u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu, u smislu potrebe ujednačavanja sudske prakse.
Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tuženog primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi naknade na ime zakonske stvarne službenosti tužilje su podnele, kao formalni suparničari u smislu odredbe člana 205. Zakona o parničnom postupku, 28.12.2020. godine, a vrednost predmeta spora je 7.910,00 dinara.
Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tuženog nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 15271/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu o službenosti
- Rev 8143/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u sporu o stvarnoj službenosti
- Rev 18586/2022: Nedozvoljenost revizije u imovinskom sporu zbog vrednosti ispod zakonskog cenzusa
- Rev 20114/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev 22566/2024: Odbacivanje posebne revizije u sporu za naknadu zbog zakonske službenosti
- Rev 1192/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu o naknadi za službenost
- Rev 6399/2025: Neprihvatanje posebne revizije u sporu za naknadu zbog službenosti dalekovoda