Nedozvoljenost revizije u sporu za poništaj ugovora o doživotnom izdržavanju

Kratak pregled

Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje za poništaj ugovora o doživotnom izdržavanju. Redovna revizija je odbačena kao nedozvoljena zbog toga što vrednost predmeta spora ne prelazi cenzus od 40.000 evra za dozvoljenost ovog pravnog leka.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4880/2023
19.12.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Jasmine Simović, Jelice Bojanić Kerkez, Dragane Marinković i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivana Miljković advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Živanović advokat iz ..., radi poništaja ugovora, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2635/22 od 12.10.2022. godine, u sednici održanoj 19.12.2024. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2635/22 od 12.10.2022. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2635/22 od 12.10.2022. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2635/22 od 12.10.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Jagodini P 202/20 od 08.07.2022. godine kojom je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se poništi ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen 26.03.2018. godine, između sada pokojne VV bivše iz ... kao primaoca izdržavanja i tuženog kao davaoca izdržavanja, potvrđen od strane javnog beležnika pod brojem OPU.br. 218/18 od 26.03.2018. godine i obavezana tužilja da na ime troškova postupka isplati tuženom iznos od 133.900,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je, zbog pogrešne primene materijalnog prava, blagovremeno izjavila reviziju predviđenu članom 404. ZPP (posebna revizija).

Tuženi je odgovoru na reviziju predložio da se ista odbaci kao nedozvoljena i tražio troškove postupka za sastav odgovora na reviziju i sudske takse.

Odredbom člana 404. stav 1. ZPP propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava.

Tužilja je u ovom sporu tražila da se poništi ugovor o doživotnom izdržavanju koji je 26.03.2018. godine zaključen između sada pokojne VV (umrle ...2019. godine) kao primaoca izdržavanja i tuženog kao davaoca izdržavanja, overen istog dana od strane Javnog beležnika. U podnetoj tužbi i tokom postupka tužilja je tvrdila da je osporenim ugovorom primalac izdržavanja raspolagala zajedničkom nepodeljenom imovinom stečenom u porodičnoj zajednici; da je ugovorom narušeno načelo jednake vrednosti uzajamnih davanja ugovornih strana; da je primalac izdržavanja u vreme zaključenja ugovora bila u poznom životnom dobu (rođena 1928. godine) i lošeg zdravstvenog stanja - bolovala je od demencije, što dovodi u sumnju njenu poslovnu sposobnost i da tuženi nije izvršavao ugovorne obaveze.

Po oceni Vrhovnog suda, o tužiljinoj posebnoj reviziji u ovom sporu nije potrebno odlučivati iz nekog od razloga propisanih članom 404. stav 1. ZPP.

Tužbeni zahtev, kojim je tražen poništaj ugovora o doživotnom izdržavanju, zasnovan je i na razlogu za njegovu ništavost, kao protivnom članu 174. u vezi sa članom 195. Porodičnog zakona o zajedničkom upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom koja je stečena u porodičnoj zajednici. Ništavost i rušljivost ugovora su različiti pravni instituti. Prema članu 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, ništav je ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima, ako cilj povređenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju propisuje što drugo. Odredbom člana 111. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da je ugovor rušljiv kad ga je zaključila stranka ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom zaključenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kad je to tim zakonom ili posebnim propisima određeno. Tužilja ne pravi razliku između instituta ništavosti i rušljivosti ugovora, niti razliku sa institutom raskida ugovora zbog neizvršenja obaveze ugovornih strana (član 124. Zakona o obligacionim odnosima), jer zahtev za poništaj ugovora o doživotnom izdržavanju zasniva i na razlogu zbog kojeg se može tražiti njegov raskid.

Revizijski navodi, kojima se ukazuje na propust nižestepenih sudova da punovažnost osporenog ugovora o doživotnom izdržavanju ocene i sa stanovišta nedozvoljenog raspolaganja zajedničkom imovinom stečenom u porodičnoj zajednici, nisu od značaja za dozvoljenost i osnovanost tužiljine posebne revizije. Prema članu 3. stav 1. ZPP, sud odlučuje u granicama zahteva koji su postavljeni u postupku. Zato iz tog razloga sudovi ne bi mogli poništiti ugovor o doživotnom izdržavanju, niti bi mogli utvrditi njegovu ništavost, jer bi tako odlučivali izvan granica postavljenog tužbenog zahteva - odlučivali o onome što tužbom nije traženo.

Iz tih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Tužiljina revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. stav 3. ZPP. U tužbi je vrednost predmeta spora određena iznosom od 200.000,00 dinara i u tom iznosu je utvrđena rešenjem prvostepenog suda, donetim i objavljenim na ročištu od 27.07.2020. godine. Tako određena i utvrđena vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, koja je po navedenoj zakonskoj odredbi merodavna za dozvoljenost revizije, zbog čega je na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Troškovi odgovora na reviziju, po oceni Vrohovnog suda, nisu bili nužni. Zato je zahtev tuženog za njihovu naknadu odbijen i na osnovu člana 165. stav 1. u vezi člana 154. stav 1. ZPP, odlučeno kao u trećem stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.