Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti radi advokatskog duga
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužilje kao nedozvoljenu jer vrednost predmeta spora ne prelazi 3.000 evra. Sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za posebnu reviziju pošto pitanje naplate advokatskog honorara zavisi od činjeničnog stanja i ne zahteva ujednačavanje prakse.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 5142/2025
03.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Mirjane Andrijašević i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Knežević, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., opština ..., čiji je punomoćnik Miodrag Nikolov, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zaječaru Gž 157/24 od 10.12.2024. godine, u sednici održanoj 03.09.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zaječaru Gž 157/24 od 10.12.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Zaječaru Gž 157/24 od 10.12.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Zaječaru P 332/2023 od 14.12.2023. godine, stavom prvim izreke, ukinuto je rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Zaječaru I.Iv. 234/22 od 10.11.2022. godine u obavezujućem delu, u celini, za iznos glavnog duga od 106.500,00 dinara, kao i za troškove izvršnog postupka od 12.977,00 dinara i tužbeni zahtev tužilje radi naplate duga odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati 69.488,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Zaječaru Gž 157/24 od 10.12.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Zaječaru P 332/2023 od 14.12.2023. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za odbijanje tužbenog zahteva. Pozivanje na odluku Osnovnog suda u Boru ne opravdava potrebu za ujednačavanjem sudske prakse, s obzirom da osnovanost zahteva zavisi od činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Predmet tražene sudske zaštite u ovom postupku je isplata duga po osnovu nagrade i naknade za pružene advokatske usluge, shodno Ugovoru o pružanju advokatskih usluga, zaključenom između tužilje kao advokata i tuženog kao stranke, prema kom ugovoru je isplata advokatu uslovljena uspehom tuženog u sporu u kome je zastupan od strane tužilje. Kako tuženi nije uspeo u tom sporu, to nije ispunjen uslov za isplatu potraživanja tužilje za pružene advokatske usluge shodno zaključeno ugovoru, pa je zahtev za isplatu duga ocenjen kao neosnovan, ukinuto u celini rešenje o izvršenju i zahtev odbijen.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi 3.000 evra, dok prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave podnet je sudu dana 07.11.2022. godine, a vrednost predmeta spora je 106.500,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija tužilje nedozvoljena, primenom odredbe člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 28983/2023: Odbacivanje revizije tužioca u sporu male vrednosti zbog nedozvoljenosti
- Rev 16229/2024: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu za naknadu kamate
- Rev 13484/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev 3118/2021: Odbačena revizija u sporu male vrednosti zbog zakonske nedozvoljenosti
- Rev 2231/2025: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti za advokatske usluge
- Rev 30239/2023: Odbijanje posebne revizije u sporu male vrednosti o naknadi advokatskih usluga
- Rev 16905/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu o naplati duga