Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti za naknadu štete
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio kao nedozvoljenu reviziju tužioca izjavljenu u sporu za naknadu imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom da vrednost predmeta spora ne prelazi cenzus za sporove male vrednosti, revizija nije dozvoljena.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 5293/2023
24.01.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Vesne Subić i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca „CONTINENTAL GROUP“ d.o.o. za proizvodnju, usluge i trgovinu industrijskom opremom Vrbas iz Vrbasa, čiji je punomoćnik Dragan Đilas, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Somboru, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 25/22 od 13.10.2022. godine, u sednici održanoj 24.01.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 25/22 od 13.10.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 25/22 od 13.10.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vrbasu Prr1 187/20 od 28.10.2021. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku iznos priznatog novčanog potraživanja po zaključku o konačnoj listi potraživanja Privrednog suda u Novom Sadu St 45/10 od 11.05.2010. godine i to: 30.965,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 30.965,00 dinara od 11.05.2010. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 19.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Presudom Višeg suda u Somboru Gžrr 25/22 od 13.10.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojena je žalba tužene i preinačena prvostepena presuda u pobijanom usvajajućem delu odluke o glavnoj stvari i delu odluke o troškovima postupka, tako što je odbijen tužbeni zahtev za isplatu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku, iznos priznatog novčanog potraživanja po zaključku o konačnoj listi potraživanja Privrednog suda u Novom Sadu St 45/10 od 11.05.2010. godine i to 30.965,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 11.05.2010. godine do isplate, kao i zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka od 19.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate i obavezan je tužilac da tuženoj (pogrešno navedeno kao „obavezana je tužena da tužiocu“) naknadi troškove parničnog postupka od 9.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove žalbenog postupka od 18.000,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u pobijanom odbijajućem delu odluke o glavnoj stvari. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11... 18/20), za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, jer nije potrebno razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse i novo tumačenje prava. Predmet tražene pravne zaštite je naknada materijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Privrednim sudom u Novom Sadu St 45/10, za priznato a neisplaćeno stečajno potraživanje utvrđeno Zaključkom o listi potraživanja Privrednog suda u Novom Sadu od 11.05.2010. godine. Odluka o osnovanosti tužbenog zahteva doneta je uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda i Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim pravnim osnovom kao u ovoj pravnoj stvari, kao i sa Zaključkom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine da Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koje su bez njihove krivice ostale neizvršene i u postupku stečaja vođenom nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku. Ukazivanje u reviziji na drugačije odluke Apelacionog suda, ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav izražen u tim odlukama, jer odluka o osnovanosti zahteva u ovoj vrsti sporova zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade štete je podneta 14.12.2020. godine. Vrednost predmeta spora je 30.965,00 dinara.
Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je prilikom odlučivanja imao u vidu da je pobijana odluka preinačena, u kom slučaju bi revizija bila uvek dozvoljena po članu 403. stav 2. tačka 2. ZPP, ali kako specijalno pravilo u sporovima male vrednosti iz člana 467. ZPP, kakav je spor i ove pravne stvari, isključuje primenu opštih pravila, revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke rešenja.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 19576/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 2656/2025: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 28631/2023: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti o naknadi štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Rev 17288/2024: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti za naknadu štete
- Rev 192/2024: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti radi naknade štete
- Rev 6921/2025: Rešenje o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u sporu male vrednosti
- Rev 8100/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti