Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti radi naknade štete

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacio je redovnu reviziju kao nedozvoljenu. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude nije prelazila cenzus za sporove male vrednosti, pa revizija nije dozvoljena.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 535/2020
28.05.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Matković Stefanović i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat u …, protiv tužene Republike Srbije, Visokog saveta sudstva, Privrednog suda u Somboru, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Subotici, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 408/19 od 07.10.2019. godine, na sednici veća održanoj 28.05.2020. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 408/19 od 07.10.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 408/19 od 07.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru Prr 430/18 od 22.05.2019. godine obavezana je tužena da tužilji isplati na ime novčanog obeštećenja zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iznos od 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu NBS sa zakonskom zateznom kamatom od 22.05.2019. godine do isplate i na ime naknade troškova postupka iznos od 27.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, a odbijen je deo tužbenog zahteva preko dosuđenih do traženih 3.000 evra u dinarskoj protivvednosti na dan isplate prema srednjem kursu NBS sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Presudom Višeg suda u Somboru Gžrr 408/19 od 07.10.2019. godine žalba tužilje je delimično usvojena, delimično odbijena i prvostepena presuda preinačena tako što je obavezana tužena da tužilji na ime naknade troškova postupka pored iznosa od 27.000,00 dinara isplati još iznos od 5.400,00 dinara na način i pod uslovima kao u prvostepenoj presudi, dok je u preostalom pobijanom odbijajućem delu odluke o glavnoj stvari i nepreinačenom delu odluke o troškovima postupka, prvostepena presuda potvrđena, a odbijen je zahtev tužilje za naknadu toškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka uz predlog da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom na osnovu člana 404. ZPP.

Ceneći ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji, na osnovu odredbe člana 404. stava 1. ZPP, s obzirom na to da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, ni pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti potreba ujednačavanja sudske prakse i potrebe novog tumačenja prava jer se u konkretnom slučaju radi o parnici radi naknade štete – novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavise od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, a tužilja uz reviziju nije priložila više sudskih odluka koje bi učinile osnovanim razlog predviđen članom 404. ZPP za izjavljivanje revizije s obzirom na to da postojanje različite sudske odluke ne ukazuje nužno i na drugačiju sudsku praksu.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stava 2. tačke 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stava 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok prema članu 479. stavu 6. ZPP protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Predmet tužbenog zahteva je naknada štete, a vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi iznos od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednsti.

Imajući u vidu da u konkretnom slučaju pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, radi se o sporu male vrednosti u kome revizija, prema članu 479. stavu 6. ZPP, nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.