Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje u sporu za naknadu štete zbog manje isplaćene novčane naknade za slučaj nezaposlenosti. Revizija je odbačena kao nedozvoljena jer se radi o sporu male vrednosti.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5404/2020
10.12.2020. godina
Beograd
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 1711/18 od 17.09.2019. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 1711/18 od 17.09.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P 7536/16 od 25.12.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je taženo da se obaveže tužena da tužilji na ime manje isplaćene novčane naknade za slučaj nezaposlenosti, za period od 13.04.2013. godine do 12.07.2013. godine, isplati iznos od 2.399,15 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.08.2013. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužilji na ime manje isplaćene novčane naknade za slučaj nezaposlenosti, za period od 13.04.2013. godine do 12.07.2013. godine, isplati iznos od 0,04 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.08.2013. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužilji na ime manje isplaćene novčane naknade za slučaj nezaposlenosti, za period od 13.04.2013. godine do 12.07.2013. godine, isplati iznos od 6.635,98 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.08.2013. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Višeg suda u Kragujevcu Gž 1711/18 od 17.09.2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P 7536/16 od 25.12.2017. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS", br. 72/11, 49/13 - US, 74/13 - US, 55/14, 87/18, 18/20 - u daljem tekstu: ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je to potrebno radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa, ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, odnosno radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu za isplatu na ime naknade kao razlike između pripadajuće i isplaćene novčane naknade za slučaj nezaposlenosti. Vrhovni kasacioni sud je našao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP za odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje, jer potreba za ujednačavanje sudske prakse u ovoj vrsti spora ne postoji. Odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava koje su u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Tužilja ukazuje na postojanje drugačijih odluka, međutim drugačija odluka ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav izražen u toj odluci, jer pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Takođe, nema potrebe za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za novim tumačenjem prava.
Iz izloženih razloga, na osnovu člana 404. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije dozvoljena.
Pobijanom presudom pravnosnažno je okončan postupak u sporu male vrednosti iz člana 468 ZPP. Prema članu 479. stav 6. istog zakona, protiv odluke drugostepenog suda, u postupku u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.
Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem vrednost pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužilje nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Imajući izloženo u vidu, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 2234/2020: Odbacivanje posebne revizije zbog vrednosti spora ispod zakonskog limita
- Rev 1392/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 3310/2022: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti uprkos preinačenju presude
- Rev 1373/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti
- Rev 1350/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 681/2020: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti protiv Nacionalne službe zapošljavanja