Odbacivanje revizije u sporu za naknadu štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o posebnoj reviziji tužene i odbacio je redovnu reviziju kao nedozvoljenu. Spor se odnosi na naknadu imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, a vrednost spora ne prelazi cenzus.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5545/2020
16.12.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Jasminke Stanojević i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužilaca: AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Slavica Krupež, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kraljevu, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gžrr 155/20 od 26.06.2020. godine, u sednici održanoj 16.12.2020. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gžrr 155/20 od 26.06.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gžrr 155/20 od 26.06.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Čačku Prr1 93/19 od 05.12.2019. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužilji AA, na ime imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku, plati 229.942,89 dinara, sa zakonskom kamatom počev od 14.05.2007. godine do isplate, a stavom drugim izreke obavezana je da tužiocu BB, po istom osnovu plati 407.639,97 dinara sa zakonskom kamatom počev od 14.05.2007. godine do isplate. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka od 54.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gžrr 155/20 od 26.06.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u delu stava prvog izreke u pogledu odluke o naknadi imovinske štete nastale povredom prava na suđenje u razumnom roku za tužilju AA u iznosu od 229.942,89 dinara sa zakonskom kamatom počev od 22.03.2019. do isplate, kao i u delu stava drugog izreke u pogledu odluke o naknadi imovinske štete nastale povredom prava na suđenje u razumnom roku za tužioca BB u iznosu od 407.639,97 dinara sa zakonskom kamatom počev od 22.03.2019. do isplate, kao i odluka o troškovima postupka sadržana u stavu trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog i drugog izreke, tako što su odbijeni zahtevi tužilaca za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose za period od 14.05.2007. do 22.03.2019. godine. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 … 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom obavezana je tužena da tužiocima, na ime naknade imovinske štetu nastale povredom prava na suđenje u razumnom roku, plati iznose bliže navedene u izreci pobijane odluke, a koji su priznati Zaključkom o listi potraživanja Trgovinskog suda u Čačku od 14.05.2007. godine. O ovom pravu tužilaca i o visini tražene naknade, sudovi su odlučili u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim pravnim osnovom, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Shodno iznetom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 … 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade materijalne štete u ovoj pravnoj stvari podneta je 22.03.2019. godine. Tužioci nisu jedinstveni suparničari, u smislu člana 210. ZPP, pa se ocena dozvoljenosti revizije ceni u odnosu na svakog od tužilaca pojedinačno, tako da je vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude u odnosu tužilju AA 229.942,89 dinara, a u odnosu tužioca BB 407.639,97 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, predstavlja dinarske protivvrednosti ispod 40.000 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora u odnosu na svakog od tužilaca pojedinačno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, to je revizija tužene nedozvoljena.

Prilikom ocene dozvoljenosti revizije, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da je pobijanom odlukom delimično preinačena prvostepena presuda, ali kako je ista preinačena samo u delu koji se odnosi na zateznu kamatu na dosuđeni iznos (sporedno potraživanje) i to u korist tužene, pa tužena nema pravni interes da u tom delu pobija pravnosnažnu odluku, zbog čega u konkretnom slučaju nema mesta ni primeni odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

 

 

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.