Odbacivanje revizije zbog male vrednosti predmeta spora u svojinskoj parnici
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužioca u sporu radi predaje pokretnih stvari. Sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za posebnu reviziju, dok redovna revizija nije dozvoljena jer vrednost predmeta spora ne prelazi zakonski cenzus od 40.000 evra.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 5545/2025
24.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Jasmine Simović i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vukica Midorović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Miodrag Marićević, advokat iz ..., radi predaje stvari, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2467/24 od 16.01.2025. godine, u sednici održanoj 24.09.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2467/24 od 16.01.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2467/24 od 16.01.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kikindi P 151/22 od 03.06.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu preda sledeće pokretne stvari: traktor „IMT 542“ crvene boje, registarskih oznaka ..., traktorsku prikolicu marke „Zastava“ nosivosti 5 toga, registarske oznake ..., traktorsku prikolicu marke „Zmaj“, registarskih oznaka ... i jedan rasturivač đubriva žute boje. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 153.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2467/24 od 16.01.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i prvostepena presuda je potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako to sve proizlazi iz navoda njegove revizije, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23). Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, te način presuđenja i razloge nižestepenih sudova, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nižestepeni sudovi su o zahtevu tužioca za predaju stvari odlučili na osnovu konkretne činjenične podloge od značaja za primenu odredbe člana 37. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa. Revizijom tužilac u najvećoj meri osporava utvrđeno činjenično stanje iako se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja po članu 407. stav 2. ZPP. Pitanja koja se tiču zaštite prava svojine koju ostvaruje vlasnik stvari od nevlasnika dovoljno su raspravljena u sudskoj praksi pa nema potrebe ni za ujednačavanjem sudske prakse, kao ni za novim tumačenjem prava. Pored toga, bitne povrede odredaba parničnog postupka ne predstavljaju dozvoljen revizijski razlog.
Imajući u vidu izneto, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sprovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužilac je tužbu sa zahtevom za predaju stvari od tuženog, podneo dana 15.04.2022. godine, a kao vrednost predmeta spora označio je iznos od 150.000,00 dinara.
Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković