Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije zbog vrednosti spora
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i odbacio je redovnu reviziju kao nedozvoljenu. Vrednost predmeta spora u parnici radi utvrđenja ništavosti ugovora o poklonu nije prelazila zakonom propisani cenzus za dozvoljenost revizije.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5669/2020
14.01.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zorane Delibašić, predsednika veća, Gordane Komnenić, Biserke Živanović, Božidara Vujičića i Vesne Subić, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Antal Juhas, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Biserka Krpić, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 202/20 od 03.07.2020. godine, u sednici održanoj 14.01.2021. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 202/20 od 03.07.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 202/20 od 03.07.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Subotici P 626/2019 od 08.08.2019. godine, stavom prvim i drugim izreke usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je ništav darovni ugovor zaključen 21.02.2011. godine između VV, kao darodavca sa jedne strane i tuženog, kao daroprimca sa druge strane, koji je overen kod Osnovnog suda u Subotici 23.02.2011. godine pod Ov3 br. ../2011, te je tuženi dužan trpeti da se pravo vlasništva na nepokretnostima bliže određenim u stavu drugom izreke povratno uknjiži u korist VV iz ... . Stavom drugim izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka od 111.300,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana padanja u docnju do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 202/20 od 03.07.2020. godine, stavom prvim izreke žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka i zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Tužilac je podneo odgovor na reviziju tuženog.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 28.09.2011. godine, ali je prvostepena odluka kojom je odlučeno o tužbenom zahtevu ukinuta rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2098/19 od 16.05.2019. godine, pa se u konkretnom slučaju primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku koji je objavljen u „Službenom glasniku RS“ br.72/11 i 55/14, na osnovu člana 506. stav 2. istog Zakona.
Ceneći ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da iz navoda revizije tuženog ne proizilazi da postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji ni potreba novog tumačenja prava, kao ni neujednačena sudska praksa, pa imajući ovo u vidu, kao i da se u konkretnom slučaju radi o parnici radi utvrđenja ništavosti ugovora, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavise od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, na osnovu čega ovaj sud dalje nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službenom glasniku RS“ br.72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), pa je u skladu s tim i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2, u vezi člana 413. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 2. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi utvrđenja ništavosti ugovora podneta je 28.09.2011. godine, a vrednost predmeta spora označena je u iznosu od 12.500,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.
Imajući u vidu da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o imovinsko-pravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, u kome označena vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Zorana Delibašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 5850/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu o ništavosti ugovora
- Rev 5929/2020: Nedozvoljenost revizije u imovinskom sporu zbog vrednosti predmeta spora
- Rev 6444/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu ništavosti ugovora
- Rev 4551/2020: Odbacivanje posebne revizije u sporu radi utvrđenja ništavosti ugovora
- Rev 4892/2020: Nedozvoljenost revizije u sporu gde vrednost ne prelazi cenzus
- Rev 2117/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u naslednom sporu
- Rev 2130/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije