Ukidanje presuda zbog pogrešne primene pravila o teretu dokazivanja
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud ukida nižestepene presude u sporu o dugu iz zakupa. Tuženi tvrdi da dug predstavlja zelenašku kamatu. Sud nalazi da je na tužiocu teret dokazivanja postojanja, visine i strukture duga, što nižestepeni sudovi nisu pravilno primenili.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 570/2019
29.10.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Marko Petrović, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., koga zastupa Vladan Kaličanin, advokat iz ... i VV iz ..., koju zastupa Dragomir Nastić, advokat iz ..., zbog duga, odlučujući o reviziji tuženog BB, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5735/17 od 25.05.2018. godine ispravljenoj rešenjem Gž 5735/2017 od 27.11.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 29.10.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 5735/2017 od 25.05.2018. godine, ispravljena rešenjem Gž 5735/2017 od 27.11.2018. godine u drugom stavu izreke i presuda Višeg suda u Beogradu P 783/2013 od 22.02.2017. godine u prvom stavu izreke i predmet se u ukinutom delu vraća Višem sudu u Beogradu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P 783/2013 od 22.02.2017. godine prvim stavom izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan je tuženi BB da tužiocu na ime duga isplati iznos od 134.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate sa kamatom po stopi Evropske centralne banke počev od 18.07.2011. godine do 24.12.2012. godine i zakonskom zateznom kamatom od 25.12.2012. godine do isplate. Drugim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca u odnosu na tuženu VV. Trećim stavom izreke obavezan je tuženi BB da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 871.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Četvrtim stavom izreke obavezan je tužilac da tuženoj VV naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 337.875,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5735/17 od 25.05.2018. godine, ispravljenoj rešenjem Gž 5735/2017 od 27.11.2018. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu u delu prvog stava izreke kojim je odlučeno o glavnom dugu, drugom i četvrtom stavu izreke, a ukinuta u preostalom delu stava prvog izreke u odnosu na kamatu i u stavu trećem izreke i u tom delu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tuženi BB je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u okviru ovlašćenja iz čl. 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“, br. 72/11 ... 55/14 ... 87/18) i zaključio da je revizija osnovana.
Prema činjeničnom stanju utvrđenom u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, tužilac kao zakupodavac i revident kao zakupac zaključili su usmeni ugovor o zakupu poslovnog prostora u ... ulici broj .. u ... dana 01.07.2003. godine. Do februara meseca 2004. godine tuženi je uredno izmirivao obavezu plaćanja zakupnine poslovnog prostora u iznosu od 1.500 evra, u gotovom, na ruke tužiocu. U februaru mesecu 2004. godine tuženi je tužiocu isplatio samo 500 evra na ime zakupnine, a nakon toga sve do 31.05.2006. godine, kada je izašao iz poslovnog prostora, nije izmirivao svoje obaveze preuzete ugovorom o zakupu poslovnog prostora, nije plaćao zakupninu, kao ni troškove komunalnih usluga, koje nije plaćao od početka zakupa. Dana 18.07.2011. godine tužilac i tuženi BB zaključili su sporazum kojim je tuženi priznao da tužiocu duguje iznos od 135.000 evra na ime neplaćene zakupnine i troškova komunalnih usluga za poslovni prostor koji je bio predmet ugovora o zakupu, nakon čega je tuženi dana 21.10.2011. godine tužiocu isplatio iznos od 1.000 evra, što je potvrđeno priznanicom od 21.10.2011. godine, tako da ukupan dug tuženog prema tužiocu iznosi 134.000 evra. Tužilac i tuženi su više puta sačinjavali sporazum o priznanju duga, dana 07.09.2004. godine, 09.08.2005. godine, 10.01.2006. godine, 10.04.2006. godine, 04.10.2007. godine, 21.06.2008. godine, 15.09.2010. godine i 15.11.2010. godine. Do dana podnošenja tužbe u ovoj parnici tuženi dugovani iznos nije isplatio tužiocu.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su primenom pravila o teretu dokazivanja sadržanog u članu 230. i 231. ZPP zaključili da je tužilac dokazao osnov i visinu duga, a da tuženi nije dokazao da je dug prestao ispunjenjem, pa su usvojili tužbeni zahtev tužioca u pogledu glavnog duga u celini.
Zaključak nižestepenih sudova ne može se prihvatiti kao pravilan.
Osnovani su revizijski navodi da je u drugostepenom postupku učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 230. i 231. u vezi sa članom 374. stav 1. ZPP, i da je drugostepeni sud pogrešno primenio pravilo o teretu dokazivanja.
Osnovani su i revizijski navodi da je zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
Tuženi je u odgovoru na tužbu tvrdio da dug od 134.000 evra predstavlja zelenašku kamatu pripisanu glavnici, suprotno članu 279. stav 1. i 400. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima – ZOO, zbog čega je pravni posao delimično ništav u smislu člana 103. i 105. istog zakona.
Osnovano se revizijom ukazuje da je na tužiocu saglasno članu 230. i 231. ZPP teret dokazivanja postojanja, visine i strukture duga i da je tužilac bio dužan da dokaže koliko iznosi potraživanje na ime zakupnine, koliko na ime komunalnih neplaćenih usluga a koliko na ime kamate, dok je na tuženom teret dokazivanja da je i u kom iznosu te obaveze ispunio.
Kako primenom pravila o teretu dokazivanja bitne činjenice za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahteva za sada nisu pravilno utvrđene, Vrhovni kasacioni sud je zbog bitne povrede postupka na koju je ukazano i pogrešne primene materijalnog prava, primenom čl. 415. stav 1. i čl. 416. stav 2. ZPP ukinuo drugostepenu i prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Gž 1123/2024: Utvrđivanje visine duga po osnovu zakupa poslovnog prostora
- Rev 9385/2022: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o ugovornoj obavezi investitora za naknadu za uređivanje zemljišta
- Gž 780/2025: Rokovi zastarelosti za zakupninu i troškove komunalnih usluga
- Rev 3177/2020: Odbijanje revizije u sporu o dugu po osnovu ugovora o zajmu
- Rev 4330/2018: Ukidanje presude zbog pogrešne primene materijalnog prava o zastarelosti potraživanja
- Prev 594/2022: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o odbijanju revizije u privrednom sporu
- Rev 5442/2025: Zastarelost potraživanja zakupnine i troškova komunalnih usluga iz ugovora o zakupu