Odbijanje posebne revizije i odbacivanje redovne revizije kao nedozvoljene
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse. Revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra propisanu zakonom.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5822/2020
22.04.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Gordane Komnenić, Božidara Vujičića, Jelice Bojanić Kerkez i Jasminke Stanojević, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Andrej Tovarišić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Novog Sada, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Novog Sada, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1608/20 od 10.09.2020. godine, u sednici održanoj 22.04.2021. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1608/20 od 10.09.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1608/20 od 10.09.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 2595/18 od 12.05.2020. godine, stavom prvim i drugim izreke usvojen je tužbeni zahtev, pa je obavezan tuženi da tužiocu isplati 4.636.230,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 12.05.2020. godine do konačne isplate. Stavom trećim izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 374.179,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1608/20 od 10.09.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu odredbe člana 404. ZPP.
Pobijanom pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi za eksproprisanu nepokretnost, kojom je utvrđeno da je tužbeni zahtev osnovan. O ovom pravu tužioca, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, a revizijom se neosnovano ukazuje na drugačije odluke Apelacionog suda, jer postojanje drugačije odluke ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav, jer pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postuupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije, primenom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da je nedozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate naknade podneta je 15.11.2018. godine, a vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 4.636.230,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, od 118,2720 dinara za 1 evro, predstavlja dinarsku protiv-vrednost 39.199,72 evra.
Imajući u vidu da se u konkretnom radi o imovinsko-pravnom postupku, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost, prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija tuženog nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić